Evo kako je jedna ''drugačija'' ideja promijenila način učenja njemačkog

Kažu da su obljetnice, pogotovo one okrugle, vrijeme kada treba rezimirati stvari. Podvući crtu i reći što smo to pametnog i korisnog napravili u zadnjih 60 mjeseci. Problem je u tome što ja zaista ne volim nabrajanje, pa čak ni kada ono dolazi upakirano s mašnom na vrhu. Znaš na što mislim. Niti želim da ovaj tekst liči na nekakav promotivni letak na kakve smo navikli za vrijeme izbora.

Umjesto toga, ispričat ću ti svoju priču koja ti možda pomogne vjerovati da je zaista svaku ideju moguće pretvoriti u odličan projekt, pa čak i ako živiš u BiH.

A što kada bi nastava bila drugačija?

Puno puta su me pitali kako je nastala ideja o Vokabuli? Ne želim zvučati kao naši djedovi i bake koji kada krenu pričati, radnja kreće u 1936-oj, ali moja priča zaista počinje u mom ranom djetinjstvu.

Njemački sam propričala prije nego sam krenula u školu i već tada sam čvrsto odlučila da želim biti profesorica i podučavati djecu. Tako sam odmah nakon završenog studija počela raditi u državnoj školi. Kroz rad sa djecom vrlo brzo sam počela razmišljati o tome kako bi mogli postići puno više kada bi im se samo za to pružila prilika. Kada bi nastava bila zanimljivija, dinamičnija, okrenuta živoj komunikaciji, a zanimljive aktivnosti na satu bi ih poticali da svoje znanje koriste u svakodnevnim situacijama, kao pripremu za karijeru i profesionalni razvoj jednog dana.

Naravno, za većinu profesora „stare garde“ moja razmišljanja su vjerojatno bila samo nadobudne ideje mlade profesorice, koja je i dalje na satu imala klasične udžbenike, ploču, kredu i jedan projektor koji su koristila još 24 odjeljenja. Šanse da nastavu učinim zanimljivom bile su ravne nuli.

Iako su se u školi s vremenom događale određene promjene na bolje, bile su spore i nisam vidjela mogućnost da se dogodi toliko potreban veliki zaokret. Iako su mislili da sam mlada i nadobudna, jedino rješenje sam vidjela u tome da osnujem vlastitu školu. Pa i jesam.

Ako želiš naučiti jezik moraš mu dati život

Kao što sam oduvijek znala da želim predavati njemački, tako sam točno znala kako će i moja škola izgledati. To je bilo mjesto na kojem bi profesori imali sve potrebno da predavanja i sati budu puni pokreta i kreativnih vježbi, a kako bi ostali u tijeku sa najnovijim saznanjima i metodama podučavanja često bi prolazili workshopove i seminare.

Zabavna nastava promijenila bi način na koji učenici gledaju na učenje. Naučili bi kako stečena znanja i vještine primijeniti u svakodnevnom životu, kako bi jednog dana dobili priliku za napredovanjem, pronalaženjem boljeg posla ili čak da rade za njemačkog poslodavca, a da ne moraju napustiti BiH.

Što je najvažnije, to bi bila škola koja svima pruža jednaku priliku za razvoj i napredak, bilo da se radi o profesoru ili polazniku.

Znala sam da ako želiš naučiti jezik, moraš mu dati život. Svaka riječ se treba povezati sa zvukom, emocijom, slikom, mirisom ili okusom. Gramatika ne smije biti set šifri, već nešto što će pomoći sastaviti tvoju priču. Ako to uspiješ, pamćenje samo upija nove riječi i znanja. I tako je nastala Vokabula.

Više od samo tečaja njemačkog jezika

U početku smo imali samo jednu učionicu od 20 m² u kojoj sam radila sama. Bila sam direktorica, profesorica, čistačica, i još 100 drugih stvari, ali sve što sam radila, radila sam s puno ljubavi i svaki upisani polaznik za mene je bila mala pobjeda.

Moje "neobične" tehnike u nastavi, ojačane prethodnim poslom voditeljice tečajeva Goethe Instituta, pomogle su da moji polaznici već od prvog sata aktivno primjenjuju njemačke riječi, bez obzira na predznanje.

Ti prvi polaznici kojima sam predavala su istinski sa mnom dijelili viziju o drugačijem obrazovanju. Ta prva generacija 2016. godine nesumnjivo mi je dala ogroman vjetar u leđa i na tome ću im vječno biti zahvalna.

Pokazalo se da je ovakav koncept predavanja u kojem su dinamični sati predavanja maksimalno iskorišteni bio neuobičajen, jako brzo je davao rezultate. Tečajevi su bili zabavni, usvajanje njemačkog se događalo nekako “usput”, a polaznici bi svaki put otišli zadovoljni te se vraćali s osmijehom.

Kako se širio dobar glas i rastao interes, tako smo rasli i mi. Od učionice od svega 20 m² prerasli smo u Centar koji danas djeluje u više gradova u BiH, zapošljava preko 20 profesora njemačkog te još desetak drugih ljudi, i kroz čije učionice svake godine prolazi na tisuće polaznika, velikih i malih. Je li bilo teško? Naravno. Je li se isplatilo? Apsolutno!

Zato što je Vokabula više od samo tečaja njemačkog jezika. Na početku smo samo željela pokazati ljudima da učenje može biti zabavno i kakve sve mogućnosti im otvara poznavanje njemačkog jezika. Sasvim slučajno smo razvili vlastitu metodu podučavanja koju su ljudi prihvatili i zavoljeli. Iako danas radimo na više lokacija u više gradova, i dalje se ponašamo i djelujemo kao ona ista mala škola koja njeguje odnos sa svojim polaznicima, a naš tim okuplja strastvene ljude koji vole stvarati i raditi na novim idejama, ali prije svega ljude koji su strastveni prema njemačkom jeziku.

Da je netko onoj petogodišnjoj djevojčici s početka priče rekao da ćemo danas biti jedina škola njemačkog jezika u cijeloj jugoistočnoj Europi s vlastitom metodom podučavanja, sigurno mu ne bi vjerovala.

Jedino što sam željela je da moja škola bude zabavno mjesto na kojem će ljudi zaista voljeti doći i voljeti učiti njemački jezik. I nema riječi kojima bi opisala sreću jer smo to zaista i postigli.

Gdje ćemo biti za pet godina? Zaista ne znam, ali uz ovakav tim kreativnih ljudi koje okuplja Vokabula, jedva čekam vidjeti!

Ivana Vukadin,
Osnivačica Vokabule