Samo u prvih devet mjeseci 2025. u osnovne i srednje škole Tuzlanskog kantona vratilo se više od 130 učenika povratnika, najvećim dijelom iz Njemačke, Slovenije i Sjedinjenih Američkih Država.
Istodobno, Njemačka gubi stanovništvo. U 2024. godini iz zemlje je odselilo oko 1,3 milijuna ljudi koji kao razloge odlaska navode birokraciju, visoki poreze i političke pomake udesno.
Salem Malkić, suosnivač projekata HudHudPro i RahatLand, u razgovoru za Bloomberg Adriju ističe kako je sve primjetniji povratak bh. građana povezan sa skretanjem Zapada udesno i općim osjećajem nesigurnosti koji se širi sjevernom hemisferom. Posebno naglašava kako je ruska agresija na Ukrajinu promijenila perspektivu – više se govori o ratu u Zapadnoj Europi nego kod nas, pa, kako kaže, "postaje svejedno gdje živiš u tom smislu".
Osim političke klime, i svakodnevni život igra važnu ulogu. Čak i kada je riječ o zdravoj prehrani, razlika je očita – na Zapadu su organske namirnice često skupe i teško dostupne, dok je u BiH to još uvijek mnogo pristupačnije.
Prema njegovim riječima, jedan od istaknutijih primjera je kako se u posljednje dvije godine u mjesto Kozarac vratilo pedesetak obitelji. Također, primjetan je trend povratka u Tuzlanski kanton, ali i druge dijelove zemlje. Anketa koju je proveo RahatLand pokazuje kako 41 posto ispitanika planira povratak u narednih pet godina. Dodatno, na pitanje koliko članova kućanstva se planira vratiti, znatan broj odgovorio je "četvero ili više", što jasno ukazuje na povratak mladih obitelji, a ne samo pojedinaca.
Procjenjuje se kako je riječ o najmanje 32.000 ljudi koji se žele vratiti u domovinu u narednih pet godina.
Malkić navodi kako su među povratnicima i ljudi koji već imaju razvijene biznise i planiraju ih preseliti u BiH. Mnogi od njih već imaju jasan plan, znaju čime će se baviti, imaju posao ili razvijen posao.
"Povratak postaje masovan. Ne znam hoće li dostići razmjere odlaska radne snage koji se događao ranije, ali mi se svakako moramo potruditi prepoznati te ljude i dati im priliku donijeti nešto novo", ističe Malkić.
Povratnici navode kako se standard života u BiH u velikoj mjeri izjednačio sa Zapadom, infrastruktura se znatno popravila, a prisutnost različitih kompanija dodatno povećava osjećaj stabilnosti. Kao ključne razloge za povratak izdvajaju kvalitetu života i očuvanje obiteljskih vrijednosti.
Dio njih govori i o osobnim iskustvima koja su ubrzala odluku o povratku. "Nije Njemačka ono što smo mislili da jest. To vidiš tek kada imaš neki problem", jedan je od komentara.
Trend povratka postaje sve vidljiviji i u obrazovnom sustavu. U osnovnim školama Tuzlanskog kantona, od siječnja do rujna 2025. godine, zabilježeno je 116 povratnika, dok je na početku školske 2024./2025. godine takvih učenika bilo 74. Podaci za školsku 2023./2024. godinu nisu prikupljani.
U srednjim školama u istom razdoblju vratilo se 20 učenika, dok ih je godinu ranije bilo osam. Najviše povratnika dolazi iz Njemačke (44 učenika), Slovenije (28) i Sjedinjenih Američkih Država (11). Godinu ranije prednjačili su povratnici iz Njemačke (21) i Slovenije (20), dok je treća po zastupljenosti bila Švedska (7).
Prema riječima Alema Dedića, stručnog savjetnika za obrazovanje pri Ministarstvu obrazovanja i znanosti TK, trend povratka učenika u srednje škole pokazuje postupan rast, što smatraju pozitivnim pokazateljem.
"Oni sa sobom nose određene izazove, prije svega u pogledu jezične i obrazovne prilagodbe", kaže Dedić. Dodao je da Ministarstvo obrazovanja i znanosti Tuzlanskog kantona, u suradnji sa školama i relevantnim institucijama, kontinuirano radi na unaprjeđenju mjera koje omogućuju što lakšu integraciju te djece u obrazovni sustav.
Mersiha Mima Mehić, direktorica portala MojPosao.ba/Kolektiv, za Bloomberg Adriju ističe kako kontinuirano imaju slučajeve da im se građani, koji su ranije otišli iz BiH, obraćaju s namjerom povratka i pronalaska posla. To, kaže, pokazuje kako povratak više nije iznimka.
"U proteklih 12 mjeseci, putem našeg portala, oko 6.000 ljudi iz dijaspore prijavilo je seza posao u BiH, što nije zanemariv broj. Pri tome govorimo o prijavama za posao prije samog povratka u zemlju", navodi Mehić. Ipak, u usporedbi s prethodnim razdobljem, nisu zabilježili rast ukupnog broja prijava.
Posebno je, tvrdi, zanimljivo kako se povećava broj prijava iz SAD-a, Kanade, Austrije i Slovenije, dok je broj prijava iz Njemačke i Nizozemske smanjen. "To nam govori kako interes za povratak postoji, ali se trendovi razlikuju ovisno o zemlji", navodi Mehić.
Njemačka se suočava sa slabljenjem proizvodnje, ali i drugim izazovima, što svakako utječe na tržište rada. Unatoč tome, interes bh. građana za odlazak u Njemačku, tvrdi, i dalje ostaje snažan, prvenstveno zbog poznavanja jezika i već postojećih zajednica dijaspore, ali i zbog percepcije boljeg životnog standarda i stabilnijeg društvenog sustava.
"Bitno je razumjeti kako je oglašavanje radnih mjesta u europskim zemljama za 2025. palo za 15–20 posto u prosjeku i ispod je pretpandemijske razine", navodi Mehić. Razlozi su nesigurnost tržišta uslijed nižeg gospodarskog rasta u Europi uzrokovanog carinama SAD-a. U Velikoj Britaniji broj oglasa pao je za čak 40 posto uslijed povećanja troškova rada (minimalna plaća), te su dodatno izgubili 160.000 radnih mjesta (od 3 milijuna). Iznimku čine Španjolska, Grčka i Portugal gdje broj poslova i zaposlenost i dalje rastu, dok nezaposlenost opada.
"Njemačka kao ekonomija za koju je BiH najviše vezana bilježi pad oglašavanja poslova 20–30 posto u posljednje dvije godine i ispod je pretpandemijske razine", kaže Mehić.
S druge strane, zabilježena je povećana potražnja za tzv. plavim ovratnicima (blue-collar jobs) koji se odnose na manualne i tehničke poslove u sektorima poput proizvodnje, građevinarstva, održavanja i rudarstva. U narednoj godini se, kaže, očekuje oporavak ekonomije zbog fiskalnih stimulansa u infrastrukturu i obranu, tj. namjensku industriju.
Mehić kao najveće izazove s kojima se povratnici susreću navodi birokratske prepreke, administrativnu neučinkovitost i otežanu integraciju u lokalnu poslovnu kulturu.
"Dio povratnika očekuje standarde slične onima koje su imali u inozemstvu, što često nije slučaj na našem tržištu rada. Ako njihova očekivanja nisu ispunjena, rizik od ponovnog iseljavanja je značajan", kaže Mehić. Upravo zato je, dodaje, neophodno strateški djelovati i olakšati povratak, kreirati jasne programe i politike podrške, poput onih koje je Irska razvila prema svojoj dijaspori.
Globalno je prisutan trend smanjenja spremnosti na preseljenje u inozemstvo, dok istodobno raste virtualna mobilnost. Mehić navodi podatak kako je čak 75 posto ispitanika iz BiH spremno raditi na daljinu za poslodavca izvan zemlje, što znači da mnogi biraju ostati ovdje, ali raditi globalno. To je prilika za radnike, ali i izazov za domaće poslodavce jer moraju konkurirati stranim kompanijama ne samo plaćama, već i fleksibilnošću, balansom privatnog i poslovnog života, te kvalitetom poslova koje nude.
