Nema pastira, nema janjetine

U Španjolskoj, najvećem proizvođaču janjetine u Europskoj uniji, drastično pada proizvodnja tog mesa zbog nedostatka pastira, smanjenje konzumacije i nedovoljne isplativosti bavljenja ovčarstvom.

Proizvodnja je lani bila 41 posto manja u odnosu na 2007., podatak je tamošnjeg udruženja proizvođača Pastores Grupo Cooperativo, javila je Hina.

Pročitajte još

Napatio sam se kao nitko, najpoznatiji pastir nastavlja sam

Izumiranje

"Pastirima i selima prijeti izumiranje", kaže farmer i predsjednik te zadruge Fran Santolaria. "No mi želimo obraniti i sačuvati ovaj sektor star preko tisuću godina", dodaje za Hinu.

Pastores Grupo Cooperativo okuplja 800 pastira iz 400 sela pokrajine Aragon na sjeveroistoku Španjolske. U toj regiji nastane 10 posto ukupnog mesa proizvedenog u Španjolskoj.

U restoranima gradova poput Zaragoze i Huesce, gostima se nudi meka janjetina specifičnog vonja "Ternasco de Aragon", smatrana specijalitetom diljem zemlje.

Lokalni pastir Antonio Enfedaque (61) uzgaja životinje od kada zna za sebe. Ovcama i njihovim mladuncima, janjadi, počeo se baviti 1980. uoči ulaska Španjolske u EU, kada se tom sektoru prognozirala svijetla budućnost.

Antonio, kojem u čuvanju 3000 ovaca pomažu dvojica sinova, sada međutim ne uspijeva pronaći radnike. Nudi im mjesečnu neto plaću od 2000 eura, ali na tržištu nema raspoloživih pastira.

Nemaju godišnji odmor, rade po 14 sati

"Nije to samo šetnja s ovcama", objašnjava na svojoj farmi u selu Villanueva de Gallego. "Potrebno je znati o ovcama, o lijekovima i hrani za njih", dodaje.

Pastiri nemaju godišnji odmor ni praznike, rade po 14 sati dnevno, a po pašnjacima ih šiba hladni vjetar poznat ondje pod imenom "cierzo".

"Ne znam poznaju li me uopće djeca", kaže Antonio o svojim dugim izostancima iz doma zbog ispaše. Pastirima je ponekad teško pronaći djevojku, i kasnije suprugu, zbog takve vrste posla u kojoj često izbivaju.

Antonijev mlađi sin (23), koji nosi isto ime, prihvatio se tog zanimanja za koje kaže da se "ne može naučiti unutar godine dana".

Ovce pod stresom

"Volim životinje i prirodu pa rado vodim ovce na ispašu", govori dok štapom tjera krdo od 1000 ovaca. Kaže da se ne osjeća osamljenim. Nosi mobitel, pa tako provodi sate čekanja dok se ovce hrane. "A ovce su kao osobe, svaka sa svojim karakterom", kaže vodeći ih po prašnjavom putu.

Ovce su, međutim, pod stresom jer se industrijski poligoni obližnjih gradova šire smanjujući pašnjake. Mirna mjesta potrebna ovcama sve su skučenija zbog širenja cesta s automobilima i staza po kojima trče rekreativci.

"Obruč se sve više steže oko nas", upozorava Antonio.