Ne možemo se vratiti: Potresno svjedočanstvo preživjele iz Donje Jablanice

Čitateljica portala Bljesak.info poslala nam je potresnu poruku putem Facebooka u kojoj opisuje svoje iskustvo i traumu vezanu za tragediju koja je pogodila Donju Jablanicu.

"Pozdrav Bljesak.info! Čitam vašu objavu o rušenju i gradnji kuća u Donjoj Jablanici, na području gdje su nekad bile takozvane Rogica kuće. Navodno će se praviti 20 kuća. Što se tiče povratka, mi, mještani koji smo iseljeni istog dana poslije tragedije, još smo van svojih kuća, kod prijatelja. To je privremeno i pitanje je dana kada će nam reći da izađemo", piše čitateljica.

Pročitajte još

Nakon razornih poplava: Na lokaciji ''Rogića kuća'' pravit će se kuće za stradale

Dodaje kako je osobno invalid s teškim zdravstvenim stanjem te da se godinama bori s posljedicama karcinoma. "Operirala sam karcinom grla, hranim se putem sonde, a na usta ne mogu jesti već šestu godinu. Još uvijek se borim s bolešću jer mi rana na vratu nije zarasla niti može, jer su mi uništili sve zračenjem", opisuje svoje zdravstvene probleme.

Čitateljica se prisjetila i noći tragedije, 4. listopada, kada je njezina obitelj jedva izvukla živu glavu iz kuće. "Kamenje je išlo na kuću, po cijeloj cesti se slagalo, vidjela sam kroz prozor kako smrt dolazi, a ne možeš ništa učiniti. Najprije je išla voda, pa mulj, a onda kamenje. Moj zet je kroz mrak i bujicu jedva uspio spasiti unuku koju je voda ponijela", opisuje dramatične trenutke evakuacije.

Nakon katastrofe, uslijedila je neizvjesnost. "Ujutro smo vidjeli da nema kuće od prvog komšije, sve se bijelilo od kamenja. Ljudi su u dekama iznosili unesrećene. Strašni prizori... Sin i zet su pomagali, tražili preživjele", prisjeća se.

Kaže kako im je rečeno da se stvorilo jezero kod džamije i da su morali hitno napustiti kuće. "Uzela sam samo najpotrebnije i krenula kroz blato i mulj. Kada sam izašla na čistinu, shvatila sam da kuće moje sestre više nema. Tada sam klonula, nisu mi smjeli odmah reći da je cijela obitelj stradala", opisuje emotivne trenutke.

Sada, kada se najavljuje izgradnja novih kuća, čitateljica ističe kako mnogi preživjeli ne žele povratak. "Svi smo tada rekli da ne želimo natrag, ali sada se o tome više ne priča. Govorilo se da će se graditi zgrada na mjestu Unisa, ali ništa se ne spominje. Ne možemo tamo živjeti, strah i traume su prevelike. Moj muž je u velikom kreditu za kuću koju smo izgubili, ja sam teško bolesna, a psihološki ne bismo mogli preživjeti povratak", piše.

Apelira na nadležne da se pozabave i njihovim problemom. "Donacija sigurno ima da se i nama pomogne, da kupimo stanove ili kuće. Niko nas silom ne može vratiti i nama je najteže. Molim vas da se apeluje da se poduzme nešto i za nas koji ne vidimo više sigurnost za život u Donjoj Jablanici", zaključuje u svojoj poruci.