Naša stranka: Koliko je FBiH izgubila zbog neopravdano visokih poreza?

Naša stranka napravila je analizu koliko je FBiH izgubila zbog kako tvrde ''neopravdano visokih poreza''.

U priopćenju za javnost kažu i da se poreska politika predvođena premijerom Fadilom Novalićem i ministricom financija Jelkom Milićević može staviti u kontekst ''borbe Robina Hooda protiv Sherifa od Nothingama koji nameće nepodnošljive poreze stanovnicima tretirajući ih kao svoje potčinjene''.

Kompletnu analizu Naše stranke pogledajte u tekstu ispod.

''Kada je riječ o ugovorima o djelu, u prošloj godini je u Federaciji BiH bilo ukupno 64.830 osoba koje su radile na ugovoru o djelu, a koje su ostvarile dohodak od 196,8 milijuna KM, na koje su plaćeni porezi i doprinosi od oko 30,7 milijuna KM. Da je u ovim slučajevima bila riječ o ugovorima o radu, obračun poreza i doprinosa iznosio bi više od 95,2 milijuna KM, što je razlika od više od 64,5 milijuna KM'', stav je Poreske uprave Federacije BiH.

U čemu je problem sa ovim stavom i poreskom politikom Novalićeve vlade?

Postoji više problema, a oni se prije svega tiču površnosti izjave i analize koja joj je prethodila, kao i činjenici da je ista u funkciji jačanja političkog narativa koji potencira Vlada FBiH, na uštrb imidža važne institucije države.

I dio – Zaboravljena prava i legalizirana otimačina

Fokus izjave je na prikupljenih 30,7 milijuna po ugovorima za obavljanje povremenih poslova, i ''izgubljenih'' 64,5 milijuna KM. Ono što je pri tom zaboravljeno je činjenica da od je od tog iznosa oko 14,9 milijuna KM naplaćeno za doprinose na ime zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, a da 64.830 osoba koje su ih platile ne ostvaruju nikakva prava za uplaćeni novac – odnosno nemaju zdravstvenu zaštitu, niti im taj rad ulazi u osnovicu za penziju.

Na ime parafiskalnih naknada prikupljeno je dodatnih 1,6 milijuna KM, dok je na ime poreza na dohodak uplaćeno oko 14,3 milijuna KM, što je novac za čije prikupljanje ima moralne i etičke osnove u zakonima. Umjesto da govorimo o tome kako FBiH od svojih građana uzima novac za osiguranje i zaštitu od prirodnih nesreća koju im ne osigurava, te kako da prekinemo ovu zastrašujuću praksu, nama se potura priča da takvu otimačinu treba višestruko uvećati.

II dio – Imaju li čarobni štapić?

Ima li smisla praviti ugovor o radu s variocem koji će napraviti ili popraviti kapiju na ulazu firme, tapetaru koji će presvući namještaj ili moleru koji za vikend ofarba kancelarijske prostorije? Je li to priroda radnog odnosa? Ne postoji čarobni štapić kojim se ovo može uraditi.

To jednostavno nije priroda radnog odnosa, oni nisu zaposlenici i upravo za takve poslove postoji ugovor o djelu, kada pružatelji usluga nemaju registrovanu firmu. Dakle, tu ne može ''biti riječ o ugovorima o radu'', te ostaje jedino opcija da se ugovori o djelu fiskalno opterete istom stopom kao ugovori o radu, što je ujedno ''rješenje'' koje Vlada FBiH kontinuirano potura u paketu fiskalnih zakona koje su parlamentarni zastupnici iz redova Naše stranke, kao i parlamentarna većina u Parlamentu FBiH odlučno odbili u više navrata kao nove pokušaje da se dodatno opterete radnici i gospodarstvo..

Ono što nam promotori ovog rješenja ne govore, odnosno stalno prešućuju zbog ''ograničenog vremena'' je da nisu napravili rješenja da platioci doprinosa za povremene poslove dobiju socijalnu zaštitu koju bi da im još izdašnije naplatili. Dakle, od vrlo ranjive kategorije samozaposlenih ljudi koji tek povremeno zarađuju žele uzeti više, bez da im daju išta za uzvrat! To nas dovodi do…

III dio – Superhikovska rješenja

Ako pokušamo objektivno analizirati činjenicu da je 64.380 osoba ostvarilo naizgled pozamašan dohodak od 196,8 milijuna KM, vidjet ćemo da su ti ljudi u prosjeku zaradili tek oko 3.050 KM prije oporezivanja, u cijeloj 2021. godini. Nakon plaćenih poreza i doprinosa od kojih nemaju ništa, prosjek po osobi je 2.850 KM za godinu, odnosno 215 KM mjesečno.

Ovaj prosjek značajno povećavaju brojni državni uposlenici angažirani po ugovoru o djelu. Čak da to i nije slučaj, sama insinuacija da od ovako prosječno potplaćenih i od strane države obespravljenih samozaposlenih radnika, kojima se ni ne planiraju dati veća prava, treba uzeti više zaslužuje superhikovsko bravo.

Stoga bi, za sve one koji planiraju u budućnosti izlaziti s ovakvim ''super'' idejama o povećanju javnih prihoda, bilo dobro da pripreme sljedeće podatke:

1. koliko pojedinaca od ovih 64.380 radi za državne institucije, po već ustaljenoj praksi da općine, županije, entiteti i država nove ili radnike koji su u mirovini (re) angažiraju po ugovoru o djelu za visoke mjesečne ''honorare''?

2. Koliko pojedinaca od ovih 64.380 već ima ugovor o radu i plaća pune doprinose na plaću, a ugovorima o djelu zarađuje dopunske prihode?

Tada bi mogli bi saznati dvije stvari i argumentirano raspravljati o fiskalnim pravilima, imajući na umu vrlo važne informacije:

1. stvarni prosjek koji ostvaruju realno samozaposleni građani na tržištu, a koji je zasigurno mnogo manji od prosječnih 215 KM mjesečno, pa bi mogli objektivno govoriti o razini njihovog dohotka i da li im isti omogućava da registruju poslovanje i plaćaju pune doprinose – a odgovor je svima jasan,

2. da li Novalićeva vlada i njeni glasnogovornici u institucijama ovakvim prijedlozima u stvari pokušavaju sami sebe prisiliti da prekinu lošu praksu poticanja ''lažnog samozapošljanja'', što je ukratko, inzistiranje poslodavca, u ovom slučaju državnih institucija, da radnik koji bi trebao imati ugovor o radu na sebe preuzme sve ekonomske rizike potpisivanjem neke vrste obligacionog ugovora, a dok nam prodaju priču da se takva praksa događa mahom u privatnom sektoru.

IV dio – Površnost poreske uprave

Porezna uprava FBiH ima nadležnosti ''davanja mišljena o poreznim pitanjima i provođenja edukacije poreznih obveznika'', a u njenim nadležnostima je još i pitanje ''reforme u sustavu izravnih poreza kao što su donošenje Zakona o porezu na dobit i Zakona o porezu na dohodak''.

No, edukacija podrazumijeva da onaj tko educira prenosi akumulirano znanje i vrijednosti jednog društva. Za prenošenje znanja, potrebna je temeljna i objektivna analiza, koja je u ovom slučaju izostala. Vrijednost koju institucije, naročito Porezna uprava, trebaju promovirati stoje i na stranici Porezne uprave FBiH kao njena dužnost: osigurati efikasno ostvarivanje prava i interesa poreznih obveznika u propisanim rokovima, ako žele zaista da edukuju građane o prikupljanju i usmjeravanju javnih prihoda!

V dio – Naš stav

Stalna nastojanja da se od građanki i građana uzme više, umjesto da se građanima vrati više za njihov novac je praksa koja je postala zamorna, zbog kontinuirane propagande u kojoj se netransparentnim prikazivanjem odabranih podataka nastoji stvoriti slika u javnosti da postoje ''neki zli pojedinci'' koji ''zloupotrebljavaju sustav'' i tako ''ugrožavaju javni sistem“ i ''narušavaju tržišne mehanizme''.

Objektivnom analizom gore navedenih podataka Porezna uprava bi mogla doći do potpuno drugog zaključka od toga da smo ''izgubili 64,5 milijuna KM'', a prvi bi trebao biti da smo neetično prikupili novac od ljudi kojima nismo dali ništa za uzvrat. Dok nas podacima ne uvjere u suprotno, smatrat ćemo da je ovaj problem izmišljen i rezultat nekreativne birokratsko-računovodstvene akrobacije da se zahvati još koji milijun za nezasitni javni sustav, naveli su iz Naše stranke.

Podaci pokazuju da je u 2021. godini prikupljeno 3.909.282.716 KM po osnovu doprinosa, a po jednoj od najviših zbirnih stopa doprinosa u Evropi. Postoje pitanja koja treba na ovakvim mjestima staviti mnogo više na listu prioriteta, poput prevelikog fiskalnog opterećenja rada, parafiskalnih nameta koji paraliziraju naše kompanije, te preko milijarde dugova javnih kompanija za neplaćene poreze i doprinose. Potrebne su nam značajno niže stope doprinosa i rješenja koja će građane potaći da prijave sav svoj dohodak, odnosno da prestanu prihvatati dio plaće u koverti, a poslodavcima omogućiti da uz razumno opterećenje rada prestanu radnike primoravati na takav način isplate, s obzirom da je ovo, po relevantnim istraživanjima sive ekonomije, najčešći primjer porezne evazije u privatnom sektoru u Bosni i Hercegovini, a ne sklapanje ugovora o djelu. Tako ćemo dokinuti nepravedan sustav i uz unaprjeđenje javnih usluga zasigurno namaći mnogo, mnogo više od 64,5 milijuna KM.