Mostarski ''Ružičnjak'' prisiljen zatvoriti vrata: ''Država nije pokazala razumijevanje''
Nakon što je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine donijela odluku o povećanju minimalne plaće, brojna socijalna poduzeća koja ne funkcioniraju po tržišnom modelu našla su se u ozbiljnim problemima. Među njima je i mostarsko socijalno poduzeće koje je sedam godina zapošljavalo osobe s invaliditetom, a koje je sada prisiljeno zatvoriti vrata.
U razgovoru za Bljesak.info, Jasna Rebac, predsjednica Udruženja mladih ''Ružičnjak – Los Rosalesa'' iz Mostara, ističe kako je zbog nove uredbe o minimalcu iz poduzeća odjavljen ukupno 21 radnik, od čega je 19 osoba s invaliditetom.
''Odluka nas je zatekla preko noći. Nitko nas nije kontaktirao ni prije ni poslije donošenja mjera. Socijalno poduzeće u kojem su radile osobe s intelektualnim poteškoćama više nije moglo izdržati financijski pritisak. Imali smo situacije kad nismo mogli skupiti ni 600 maraka za plaće, ali smo se snalazili, izrađivali smo suvenire, vodili catering, dostavljali hranu. Ipak, odluka Vlade FBiH je bila previše'', govori Rebac.
Dodaje kako su zaposlenici, unatoč svim teškoćama, dolazili na posao i volontirali, samo kako bi imali osjećaj korisnosti i mogućnost za osobni i društveni razvoj. Za mnoge od njih, to je bilo prvo i jedino zaposlenje.
''Ti ljudi su sada ljuti, razočarani i bez nade. Odrađen je otkazni rok, a mnogi se već suočavaju sa zdravstvenim problemima. Imamo obitelji s troje djece kojima je ovo bio jedini izvor prihoda, a sada su svedeni na primanja s biroa. Ljudi su marginalizirani jer sustav nije pokazao razumijevanje'', upozorava Rebac.
Uprava poduzeća pokušala je reagirati, pisali su premijeru, ministrima, medijima. No, odgovora nije bilo. U konačnici, Upravni odbor donio je odluku o gašenju poduzeća.
Udruženje ''Ružičnjak'' već godinama upozorava na porast nasilja među osobama s invaliditetom te aktivno radi na podizanju svijesti i samozastupanju kroz različite programe. Zatvaranjem ovog socijalnog poduzeća ne gube samo radna mjesta već se gubi i prostor gdje su se ljudi osjećali vrijedno, prihvaćeno i uključeno u zajednicu.
