Mostarske sadnice: Demantij koji ne demantira

Nepotpisani demantij s adrese gradskog groblja a koji navodno demantira čudne sadnje i radnje u Mostaru nikako se ne može shvatiti ozbiljno.

Radnici JP Komos Mostar, koji su se skrili iza priopćenja bez ikakvog zaglavlja, memoranduma, oznake i potpisa, a iza kojih se valjda skrila i njihova šefica, obračunavaju se s gradskim inspektorom koji se niti ne spominje u tekstu.

800 nije 900

Demantij zato ne demantira navode da su sadnice odmah nakon sadnje propale, da su plaćene 8,86 KM i da ih nije 900 kako su rekli. Jer, 800 nije 900.

Netko nepotpisan proziva portal za ''nepotpisane i neprovjerene tvrdnje'' ali ničim ne pobija tvrdnje da nije posađeno sadnica koliko je trebalo biti posađeno, niti da one nisu uginule kao i da nisu plaćene koliko su plaćene.

Kada govorimo o nepotpisivanju, podsjetit ćemo da Zakon o komunalnim djelatnostima HNŽ-a kojem podliježe i Komos, nalaže ''osiguravanje javnosti i transparentnosti rada'' te da je potrebno utvrditi ''normative rada i utroška materijalnih sredstava i omoguće kontrolu istih od strane nadležnih organa''. Za nepridržavanje ovoga, po zakonu, kazna je do 10.000,00 KM za isporučitelja komunalne usluge, ali i do 5.000 KM odgovornoj osobi. Onoj nepotpisanoj.

Uz obrušavanje na inspektora, Javno poduzeće u svom 'demantu' tako ističe kako dio krivnje za devastaciju snose i prosjaci koji se nalaze duž Bulevara a koji navodno gaze sadnice i uništavaju vodonatapni sustav kap po kap. Moguće. No, znamo i da prosjaci 'operiraju' na dionicama gdje su semafori, odnosno ondje gdje se zaustavljaju automobili. Na mjestima s fotografija koje smo objavili, a koje prikazuje sitne, jadne, suhe i uginule sadnice rijetko da ćete sresti prosjaka ili nekog drugog prolaznika, obzirom da se radi o dijelu ceste kojim se prometuje velikom brzinom.

Nepotpisani

Osim obračunavanja nepotpisanih s nepotpisanim tvrdnjama, što nije istina, s inspektorom i prosjacima, prava su pitanja kako je i je li ikako naplaćeno ovo ''uljepšavanje'' grada ako posao nije urađen onako kako je traženo i ako je poduzeće, koje očito anonimno živi na groblju, u stečaju i ako je stotinu komada po spomenutoj cijeni izgubljeno u prijevodu.

Možemo se složiti jedino da je ''potrebno zajednički raditi ka uređenju i uljepšavanju gradskih zelenih površina''. Doduše, ni s tim u potpunosti jer smatramo da je potrebno zajednički raditi na uređenju ili zajednički težiti k uređenju. Kroz svoj rad, ne krijući se iza priopćenja s čudnih adresa, pokazali smo da smo spremni ispravljati nečiji rad kada on zaslužuje biti ispravljen ali ga i pohvaliti kada on zasluži pohvalu i stati na stranu onih koji se bore s vjetrenjačama u gradu i glavama.

Jasno je da smo svi krivi za okruženje u kojem živimo i za izgled grada koji sad kad ima Gradsko vijeće nalazi opravdanja u prosjacima. No, jasno je i da se svi ne skrivamo i da nam ne može tek tako nestati 100 slova, kamoli 100 sadnica.