Jasmin Elezović iz Mostara jedan je od rijetkih mladića koji je nakon više od dva desetljeća zanat svojih roditelja prekinut ratnim vihorom uspio oživjeti u staroj gradskoj jezgri i postao prepoznatljivi pržioničar i promotor kave koju turisti nakon spoznaje ''pravog ćeifa'' rado nose svojim domovima diljem svijeta, javlja Anadolu Agency (AA).

Obiteljski zanat tradicionalne prerade kave, koji je ratom prekinut, u obitelji Elezović se uvijek njegovao uz san da će se  jednog dana ponovno miris kave širiti gradom iz njihove pržionice.

Najbolji dokaz toga je, kako Jasmin tvrdi, činjenica da se oprema sačuvala gurajući iz podruma u podrum godinama, a unatoč ekonomskim teškoćama kroz koje je obitelj prolazila, nikada nisu prodali pržionik čekajući trenutak da u njemu opet prže zrna kave.

Pržionik nikad nisu prodali

''Nakon samog rata smo mlin morali prodati zbog ekonomske situacije, a pržionik nikada nismo mogli prodati za one novce koje je otac smatrao da vrijedi, tako da ga i nije želio prodati, govoreći nama kako je bolje da stoji, jer tko zna, možda će nam zatrebati“, prisjeća se Jasmin uz razgovor s ekipom Anadolu Agency (AA) u svojoj radnji "Cafe de Alma", što u prijevodu znači "kafa duše", što se poklapa s njegovom vizijom poslovanja.

Jasmin priznaje da u vrijeme kad ljudi masovno odlaze izvan države zbog posla nije bilo lako pokrenuti biznis u Mostaru, ali on se uz pomoć roditelja i posjedovanje obiteljskog pržionika odvažio prije tri godine nastaviti obiteljski posao i kavom iz prijeratnog pržionika osvojiti čula okusa i mirisa ljudima iz raznih krajeva svijeta.

''Nije bilo lako pokrenuti posao, ali ja sam imao olakšicu što sam imamo prižionik'', kaže, napominjući kako se on za posao kafedžije podrobno educirao, dobro pripremio i pronašao model kako što bolje plasirati svoj proizvod.

Bez sumnje, u planu mu je značajno pomogao i prijašnji posao turističkog vodiča, pa je znao što će strancima uz postojeću ponudu biti zanimljivo.

Tako je uz pržionicu kave počeo raditi vlastita pakiranja, ali i otvorio objekt za degustaciju kave, gdje ujedno priča ljudima o kavi i njezinoj tradiciji, što je znatno obogatilo turističku ponudu Mostara, ali i otvorilo put njegove kave u brojne domove turista diljem svijeta.

Razlika između bosanske i turske kave

"Radim preradu kafe, kupujem sirovu kafu na veliko i onda je tu pržim meljem, pakujem i prodajem, a u isto vrijeme radim i degustacije kafe, jer ne mogu očekivati da dođe netko kod mene kupiti kafu ako je nije probao'', kaže Jasmin.

Samim time što je u starom gradu i turističkoj jezgri Mostara, pripremio je program zanimljiv turistima, pa im tako rado pokaže proces prerade kave, od prženja i mljevenja do samog spravljanja, u čemu mnogi uživaju kao i u samom ispijanju o kojem ima posebnu obuku za svoje goste.

''Dolaze turisti zaista iz svih krajeva svijeta i uživaju u kafi, ali i priči o njezinoj tradiciji. Rado objasnim ljudima razliku između bosanske i turske kafe, jer mnogi to ne znaju. Razgovaram s ljudima o ćeifu. To je nešto što stranci ne razumiju, jer trče za životom non-stop, ali im se ćeif kad ga upoznaju potpuno sviđa'', ističe Jasmin.

Turisti dolaze, ne samo na ispijanje kave nego na razmjenu iskustva i razgovor, jer kava kao kava je samo piće, oni dolaze na priču o kavvi i neku vrstu instrukcije kako se ta kava ispija.

''Danas u modernom svijetu kafa je alat kojim se ljudi bude, postaju brži i energičniji, dok je naša kafa totalno nešto suprotno. Nakon cjelodnevne gužve i trke, sjednemo popit' kafu, odmoriti od svega i uživati u tome - to je ćeif'', pojašnjava Jasmin.

Može se uspjeti ako se to želi

Tako je kava koju on prerađuje ušla u brojne domove ljudi diljem svijeta, koji će kako vjeruje uz njegove instrukcije sjećajući se Mostara piti kavu s ćeifom i u svojim domovima.

''Kod nas se kuha kafa, tako što se voda provri u posebnoj posudi, a kafa se drži u drugoj posudi u koju se sipa vrela voda i ponovno stavlja na vatru da provri, a šećer se drži u trećoj posudi i nikako se ne stavlja. Ja volim reći, mi ne znamo koliko je vama život gorak i koliko će vam šećera trebati'', uz smiješak je pojasnio Jasmin kratki proces spremanja kave njegujući tradiciju nježnosti i pažljivosti pri spremanju, ali i samom ispijanju i potpunom užitku.

Uz brojne turiste, kako ističe, sve je veći broj i građana Mostara koji dolaze kod njega na kavu i ćeif, ali svakako i kako bi pažljivo pržena i mljevena zrna za užitak ponijeli u svoje domove.

''Imamo takav grad i živimo u takvom području da ovdje možemo uspjeti ako želimo", tvrdi mladi mostarski kafedžija, kojem je cilj stvoriti mrežu između srednjoškolaca i zanatlija i vratiti zanate u grad na Neretvi, jer smatra da u Mostaru  koji je turistički grad, zanati uz volju i trud ne mogu izumrijeti.