Kako država može pomoći medijima?

Većina medija u Bosni i Hercegovini i Srbiji doživjela je pad prihoda od oglašavanja, a neki i neredovne isplate ranije predviđenih grantova i subvencija iz javnih proračuna, rečeno je danas tokom online panela na kojem su Mediacentar Sarajevo i Novosadska novinarska škola predstavili rezultate novinarskih analiza o utjecaju ekonomskih posljedica pandemije koronavirusa na medije u tim zemljama.

Istraživačica Mediacentra Sarajevo Anida Sokol je rekla da je prvi problem sa kojim su se mediji u BiH susreli tijekom pandemije bio drastičan pad prihoda od marketinga, te da su pojedini mediji zabilježili pad prihoda ''od 50 do 70 i 80 posto'', naročito u prvih nekoliko mjeseci.

Pred kraj godine, kako kaže Sokol, mediji su uspjeli da vrate određeni broj oglašivača. Iako su prakse kod subvencioniranja medija na lokalnoj razini bile različite, Sokol kaže da su pojedini javni lokalni mediji u određenim općinama također doživjeli pad prihoda iz javnih proračuna.

Sve ovo je dodatno ugrozilo rad medija i medijskih radnika, a Sokol kaže da su najveće posljedice osjetili novinari i novinarke, te su zabilježeni otkazi i smanjenja plaća.

''Jedan naš suradnik je anketirao novinare koji su rekli da su se tijekom pandemije osjećali manje sigurno i da su, na neki način, dodatno izgubili vjeru u profesiju kojom se bave'', dodala je Sokol.

Novinar Novosadske novinarske škole, Petar Klaić, je rekao da je Srbija imala malo drugačije okolnosti u odnosu na BiH, jer su u toj zemlji prošle godine organizovani parlamentarni izbori zbog čega su vlasti te zemlje medijima isplatile sufinansiranje projekata još prije početka pandemije koronavirusa.

Iako su zbog toga mediji u Srbiji u pandemiju ušli sa nekom rezervom, već na početku su se, kako kaže Klaić, osjetile posljedice utjecaja pandemije.

''Republički proračun je odmah bio prepakovan na način da je, recimo, Radiotelevizija Vojvodine izgubila dobar dio svog finansiranja iz proračuna zbog čega je bez posla ostalo oko 250 zaposlenih koji su bili angažirani preko agencije'', kaže Klaić i dodaje da su mediji koji su u Srbiji, tijekom pandemije, ''relativno dobro prošli'' bili oni koji su bliski vlasti.

Veliki broj nezavisnih medija, naročito lokalnih, u Srbiji su, kako kaže Klaić, ostali ''100 posto bez oglašivača''.

Posebni programi pomoći medijima tijekom pandemije postojali su u državama Europske unije. Medijski analitičar iz BiH Ilčo Cvetanovski naveo je da su neke od njih uključivale direktnu novčanu pomoć ili uvođenje poreskih olakšica za medije i medijske radnike, neke vlade su investirale značajna financijska sredstva medijima preko poticanja reklamnih kampanja za javno zdravstvo, a neke vlade su medijskim radnicima plaćale veći dio plaća i doprinosa, negdje je smanjen porez koji plaćaju mediji a negdje porez koji plaćaju oglašivači.

Medijski analitičar iz Srbije, Saša Mirković, rekao je tijekom panela da će smanjenje prihoda medijima direktno utjecati i na medijske slobode, kao i da su prošle godine 24 medija u Srbiji dobili neku vrstu financijske pomoći.

''Sada bi to moglo da se iskoristi mnogo transparentnije i da se zaista pomognu oni koji su najviše stradali od pandemije. To bi sigurno mogao da bude iznos koji bi mogao da bude iznos oko 100 tisuća eura, pod uvjetom da postoji politička volja'', kaže Mirković.

Online panelu o utjecaju financijske (ne)održivosti medija u BiH i Srbiji su prisutvovali novinari i medijski radnici iz tih zemalja koji su tokom diskusije govorili o preporukama za mjere koje mogu da poduzmu državne vlasti a koje bi bile korisne za medije u tim zemljama.