Legenda o mostarskim sirenama

Možda vam je promakla vijest od prije neki dan, kako je Grad Mostar osigurao još 200 tisuća maraka za nabavku opreme i sredstava za potrebe javnog uzbunjivanja stanovništva.

Zapravo, u pitanju je nadogradnja postojećeg sustava, kako se navodi u Odluci, a za posao će se pobrinuti mostarska tvrtka Katarina d.o.o.

Ova tvrtka je već i prijašnjih godina za sličan novac izgrađivala sustav uzbunjivanja u gradu Mostaru, pa je u prošloj 2019. godini za to naplatila 179.250 KM, a u pretprošloj 2018. godini 193.980 KM.

Pročitajte još

Još 200 tisuća maraka za uzbunjivanje Mostara

Drugim riječima, Grad Mostar u tri godine za sustav uzbunjivanja, narodski rečeno – sirene,  izdvaja skoro 600.000 maraka.

Već nam se javilo nekoliko sugrađana s pitanjem – zašto toliki novac za sirene, zar zbilja toliko koštaju? A sve u svjetlu činjenice da Mostarci odavno nisu čuli zvuk sirena. Netko će vjerojatno reći da je odlično što odavno nismo čuli sirene za uzbunu, jer to znači da nije bilo niti potrebe, ali to, s druge strane, budi sumnje u sustav, jer nitko ne zna radi li on uopće. Kako ćemo znati da sirene postoje, ako ih nikada ne čujemo?

Stariji Mostraci svakako će se sjetiti predratne prakse redovite kontrole sustava uzbunjivanja i kontrole rada sirena, koja se odvijala učestalo, a sirene su se svakako javljale u slučaju velikih elementarnih nepogoda, poput požara, kao i, što je tada još uvijek bila praksa, obilježavanja godišnjice smrti Josipa Broza Tita, svakog četvrtog svibnja u točno 15:05.

Uostalom, svaki haustor u gradu imao je, toga se morate sjećati, postere na kojima je uredno pisalo za što se koristi koji zvuk sirene. Bile su navedene sve elementarne i prirodne nepogode, kao i one uzrokovane ljudskim čimbenikom – od poplava, požara, oluja  - pa sve do atomske bombe!

I onda bi se povremeno čitav sustav planirano testirao.

Na taj način su Mostarci barem znali kako sustav funkcionira i kako su sirene „u formi“, što će se pokazati ključnim u prvim mjesecima rata, kada je sustav zbilja i funkcionirao.

Otada se sirene jako rijetko čuju, skoro nikako, pa otuda i upiti – radi li zbilja taj sustav i opravdava li uloženo? Možda, za promjenu, da se oglase sirene barem kao znak da postoje i da su „u formi“?

Situacija u gradu ionako je odavno na više razina alarmantna.