Italija želi izgraditi najduži viseći most na svijetu: Prepreke su mafija i geografski položaj

Postoji popularna izreka na talijanskom jeziku, slična izazu "Kad na vrbi rodi grožđe" i glasi "To će biti kada most do Messine bude gotov".

Ova šaljiva izreka ukazuje na dublji problem s izgradnjom tog mosta. San o mostu koji povezuje kopno sa Sicilijom preko Mesinskog tjesnaca seže još iz rimskog doba, kada je konzul Metel  navodno povezao bačve i drva kako bi premjestio 100 ratnih slonova iz Kartage u Rim 252. godine prije Krista, prema spisima Plinija Starijeg.

Od tada su razni planovi, uključujući i kratkotrajnu ideju za tunel, dolazili i nestajali – kao voda ispod mosta.

Kada bi se izgradio, most preko Mesinskog tjesnaca protezao bi se 3,2 kilometra i bio bi najduži viseći most na svijetu, ali mafija ima nešto protiv, piše CNN.

Sada bi veliki inženjerski projekat mogao biti stvarno realiziran, zahvaljujući dekretu koji je prošlog mjeseca usvojila vlada Giorgie Meloni nakon što je ministar prometa Matteo Salvini oživio plan koji je posljednji put gurnut naprijed kada je Silvio Berlusconi bio premijer.

Problem s  Cosa Nostrom

Ipak, izazovi izgradnji mosta su složeni. Južna Italija sklona je korupciji s dvije velike kriminalne zajednice: kalabrijska Ndrangheta i sicilijanska Cosa Nostra koji se snažno uvlači u izvođenje građevinskih projekata. Nedavno uhićenje šefa Cosa Nostre, Mattea Messine Denara nakon 30 godina provedenih na Siciliji predstavlja pobjedu za pravosudni sustav. Denaro je bio protiv izgradnje mosta, kao i neki drugi mafijaški šefovi, prema svjedočenju doušnika koji su pridonijeli Denarovu uhićenju, dijelom zato što se organizirani kriminal hrani siromaštvom, izoliranošću stanovnika i nerazvijenošću.

Studija iz Nomos Center think tanka objavljena prije 20 godina i sada ažurirana upozorila je da bi dijelovi projekta, poput transporta i opskrbe mogli doći pod kontrolu kriminala, a lokalna mafija će vjerojatno tražiti i novac za zaštitu."“Ne bojim s uplitanja kriminala", rekao je ministar Salvini nedavno u parlamentu i dodao: "moći ćemo jamčiti da tamo rade najbolje talijanske, europske i svjetske tvrtke. Postojat će nadzorna tijela za svaki euro uložen u most".

Geografski problemi

Geografski problemi mogli biti još ozbiljnija prepreka izgradnji. Mesinski tjesnac nalazi se duž linije geografskog rasjeda gdje je potres jačine 7.1 Richtera iz 1908. godine ubio više od 100 000 ljudi i izazvao tsunamije koji su opustošili obalna područja na kalabrijskoj i sicilijanskoj strani obale. To je i dalje najsmrtonosniji zabilježeni seizmički događaj u Europi do danas. I vode su nemirne. Struje su toliko jake da često čupaju alge s morskog dna, a mijenjaju se svakih šest sati.

Prema originalnom planu tvrtke WeBuild koji je jedini koji se trenutno razmatra, mosta bi bio izgrađen da izdrži vjetrove do 300 kilometara na sat i mogla bi ostati otvoren za promet s vjetrovima do 150 kilometara na sat. Postojala bi tri vozna traka u svakom smjeru: dva prometna i jedan hitni, a u sredini bi bile željezničke trake. Prema sadašnjem planu, svaki sat bi moglo proći 6000 automobila i kamiona, a dnevno bi moglo proći 200 vlakova.

Most bi bio oko 74 metra iznad razine mora i omogućio bi plovni kanal od 600 metara, omogućavajući prolaz teretnim brodovima, pa čak i najvišim kruzerima. Također bi bio dizajniran da izdrži potres magnitude 7.5, što je malo jači potres od onog razornog iz 1908. godine. Sama faza izgradnje pridonijela bi 2.9 milijardi eura nacionalnom BDP-u i zaposlila bi 100 000 ljudi i 300 dobavljača, a većina tih ljudi dolazila bi iz regija Sicilije i Kalabrije gdje su stope nezaposlenosti visoke.

Šteta za okoliš i bioraznolikost

Ekolozi tvrde da bi most bio razoran za teren i divlje životinje. "U Mesinskom tjesnacu, vrlo važnom mjestu tranzita za ptice i morske sisavce, koncentracija je velike bioraznolikosti", kaže glasnogovornik grupe Legambiente, dodajući da bi most, i tijekom i nakon izgradnja, poremetio migracijske rute između Afrike i Europe.

"Cijelo područje Mesinskog tjesnaca zaštićeno je područje prema EU Direktivi o staništima", rekao je direktor WWF-a Stefano Lenzi. Godine 2006., prije nego što je plan odložen, grupa je pripremala tužbu kako bi ga pokušala zaustaviti projekt. Skupine za zaštitu okoliša tvrde da je polusatni trajekt ruta koja najmanje smeta okolišu.