Gdje je zapelo u ekonomskom povezivanju zapadnog Balkana?

Stvaranje potpuno funkcionalnog regionalnog ekonomskog prostora, što je najvažniji cilj Berlinskog procesa i cilj koji poslovna zajednica regije očekuje, i pored pomaka u proteklom periodu, i dalje nije na listi prioriteta svih vlada šest ekonomija zapadnog Balkana, piše Tanjug u svojoj analizi.

Kako bi regija posla konkuretnija na globalnoj investicijskoj mapi i nastavila ekonomski rast u pravcu pristupanja Europskoj uniji, pored volje gospodarstvenika neophodno je i snažnije političko razumevanje i djelovanje u tom pravcu.

Ovaj stav gospodarstva potvrđuje i studija MMF-a i Svjetske banke, koja pokazuje da bi, ukoliko mjere regionalnih integracija budu uspostavljene, rast u regiji iznosio preko četiri posto godišnje u periodu od 2018. do 2022. godine.

To bi, piše u studiji, rezultiralo većim nominalnim BDP-om za čak 15 do 17 milijardi eura na regionalnom nivou, sa tendencijom daljeg rasta nakon 2022. godine.

Međutim, posljednji u nizu primjera koji ne idu u prilog stvaranju zajedničkog ekonomskog prostora je i novi potez Prištine da uvedu "zaštitne mjere" u vidu carine od 30 odsto na uvoz pojedinih vrsta voća i povrća i kukuruza.

To je samo nastavak "neekonomske" politike koje su primijenjivale i druge vlade regije u proteklom periodu, a kojima se krše osnovna pravila CEFTA (ranija makedonska barijera na uvoz srpskog brašna, hrvatska na uvoz pojedinog voća i povrća, prištinsko na građevinske blokove iz Srbije)...

Osnivanjem prve zajedničke privredne institucije u regiji, Komorskog investicijskog foruma (KIF) koji čine privredne komore uključene u Berlinski proces - Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, UNMIK Kosovo, Makedonije i Srbije, kao i komore Hrvatske i Slovenije, u proteklom periodu je učinjen značajan napredak na povezivanju ekonomija, ali za dalje umrežavanje nedostaje jača podrška političara na najvišem nivou.

"Morate imati jaku aktivnost političkih aktera, vlade moraju da imaju koordinaciju i naprave minimum zajedničkih interesa kako bi se ukrupnio ekonomski prostor", smatra direktor Sektora za ekonomske odnose sa inozemstvom u Gospodarskoj komori Srbije (PKS) Nenad Ðurđević.

Često nedostaje "konekcija" između politike i poslovnog svijeta što je, napominje Ðurđević, nešto što će u budućnosti morati da se ispravi ukoliko regija želi da se razvija.

"Siguran sam da ćemo u trenutku kada bude došlo do sporazuma između Beograda i Prištine imati ''nultu točku'' sa koje ćemo moći krenuti u razgovor o ukrupnjavanju ekonomija", mišljenja je Ðurđević.

Zarad jačanja ekonomija regije važno je, napominje, osnovati Ministarstva za regionalnu suradnju u svakoj vladi šestorke na ZB, a koja će raditi na konkretnim projektima, posebno na usaglašavanju certifikata i na otklanjanju barijera koje su u suprotnosti sa CEFTA.

"Kada pogledate šest ekonomija ZB, one imaju oko 18 milijuna stanovnilka, ali njihov BDP je na nivou jedne Slovačke. To govori o našem položaju na globalnoj ekonomskoj slici sveta ili Europe", kaže on.

Da umrežavanje ekonomija regiona nema alternativu i nudi brojne koristi, smatra i ekonomista Ivan Nikolić i kaže da su vancarinske barijere, koje se s vremena na vreme pojave, pre svega stvar političkih odnosa u regiji.

Dodaje da spajanje tržišta regiona "nekome ne odgovara" isključivo zbog birokratskih razloga, navodeći primjer Hrvatske, gdje pojedini političari, kako kaže, strahuju od rekacije svog biračkog tijela i prisjećanja na nekadašnju Jugoslaviju.

Nikolić nema dilemu da bi jače ekonomske veze regiona bile znajčajne za sve ekonomije na ZB.

"Apsolutno bi bilo više investitora. Cela priča se i svodi na to. Kada ste mali i kada se vaša ekonomija mjeri sa milijardu, dve ili 10, to je jedno, a kada se mjeri sa 20 milijardi, to je potpuno druga priča", kaže Nikolić.

Sumirajući rezultate u periodu od godinu dana nakon Samita u Trstu i onoga što je postigla zapadnobalkanska šestorka u cilju stvaranja regionalnomg ekonomskog prostora, napredak je, kažu u PKS, ostvaren na nekoliko polja.

Za sada, jedan od najvažnijih koraka jeste osnivanje Komorskog investicijskog foruma, koji zastupa interese više od 350.000 kompanija u regiji.

Postavljeni su koordinatori za regionalnu ekonomsku suradnju u okviru kabineta premijera, uvodena su elektronska dokumenata kako bi se vrijeme zastoja kamiona u regiji svijelo na minimum (procena je da optimalno vrijeme zadržavanja kamiona na granici treba da bude 7,5 minuta).

Pokrenuta je i online investicijska platforma koja nudi privrednicima u regiji brojne informacije o poslovanju svake ekonomije pojedinačno, kao i stranim investitorima.

Međutim, neophodno je omogućiti brži i jeftiniji promet robe u regiji, ukloniti sve necarinske barijere, uzajamno priznati certifikate i omogućiti lakši pristup finansiranju za mala i srednja poduzeća, kao i protok ljudi, posebno razmjenu mladih.

Neophodno je, takođe, više napora uložiti u smanjenje prepreka za pristup bankarskim kreditima i promovisanje alternativnih oblika financiranja (kapital, kvazi-kapital, kraudfanding, lizing), projektovati i implementirati regionalni IT sustav za povezivanje svih carina, omogućiti ljudima da putuju, uče i rade u regionu bez dodatne papirologije...