Financije - vječni izazov za pape

Drugi pape prije njega jedva su ih se dotakli, a Franji su bile gotovo njegov poziv: vatikanske financije, u deficitu i često netransparentne, nisu u dobrom stanju i Lav XIV. imat će zadaću dovesti ih u red, piše France Presse, prenijela je Hina.

Unatoč pristojnim prihodima od vatikanskih bolnica, muzeja, donacija vjernika i biskupija te od najma mnogobrojnih nekretnina, vatikanske financije kronično su u deficitu, a vatikanski mirovinski fond u velikoj je strukturnoj neravnoteži.

Premda Vatikan ne objavljuje redovito podatke o stanju svojih financija, za 2023. objavio je konsolidirani gubitak od gotovo 70 milijuna eura, na 1,2 milijarda eura prihoda.

Financijski skandali prate ga kroz povijest. Vatikanska banka, odnosno Ustanova za vjerske poslove (IOR), savršen je primjer za to.

Veze s mafijom

IOR je dugogodišnji glavni dioničar važne talijanske banke Ambrosiano, optužene za pranje novca od droge i mafije.

Godine 1982., nakon što je otkriven manjak od 1,2 milijarda američkih dolara, Ambrosiano je proglasio stečaj, prepustivši Vatikanskoj banci da plati vjerovnicima dug od više od 240 milijuna američkih dolara.

Iste godine, direktor Ambrosiana, Roberto Calvi, pronađen je obješen ispod mosta u Londonu, a talijanski suci kasnije su rekli da je možda riječ o mafijaškom ubojstvu.

Papa Franjo, izabran 2013., zatekao je još uvijek delikatnu situaciju. SAD je upravo stavio Vatikan na popis zemalja koje potencijalno peru novac, premda nije proglašen visoko-rizičnim, nego je svrstan u srednju kategoriju zemalja koje izazivaju „zabrinutost”. Banka Italije deaktivirala je terminale za plaćanja u Vatikanu.

Papa Franjo je 2014. osnovao Tajništvo za ekonomiju i na njegovo čelo postavio australskog kardinala Georgea Pella, koji je bio na glasu da je jako izravan, a koji će kasnije u svojoj zemlji biti oslobođen krivnje u pedofilskoj aferi.

Na čelo upravnog odbora Vatikanske banke postavio je laika iz bankarskog svijeta, Jean-Baptistea de Franssua.

„Kada sam došao, nije bilo snažne uprave, pravila se nisu poštovala i nismo imali dobre ovlasti”, rekao je u petak novinaru AFP-a.

Provjerena su ulaganja Vatikanske banke – odbačena su ona u tvrtke povezane s naoružanjem, eutanazijom i pobačajem, i uvedeno je nekoliko mjera za jačanje transparentnosti, ali ne bez poteškoća.

Franssu je rekao da je bilo oko 5000 računa koji nisu imali nikakve veze s Vatikanom pa su ih zatvorili.

Ugled Vatikana poboljšava se. Uveo je SEPA-u, europski jedinstveni prostor plaćanja u eurima, i zatim dobio čestitke Vijeća Europe za borbu protiv pranja novca.

No „provoditi reforme u Rimu je kao čistiti egipatsku sfingu četkicom za zube”, rekao je Franjo 2017. Skandali nisu prestali.

Pronevjera

Jedan od njegovih bliskih savjetnika, utjecajni kardinal Angelo Becciu upleten je u aferu pronevjere novca od godišnjih donacija.

U pitanju su štetna ulaganja za Crkvu, u prvom redu kupnja luksuzne zgrade u Londonu za 350 milijuna eura zbog čega je Vatikan izgubio između 130 i 180 milijuna eura, po njegovu tužitelju.

Becciu je 2023. osuđen na vatikanskom sudu na pet i pol godina zatvora.

Osim pitanja transparentnosti, Lav XIV. morat će se boriti protiv kontinuiranog smanjivanja donacija – 17 posto prihoda Svete Stolice – u kombinaciji s troškovima za zaposlenike koji kontinuirano rastu (+6 posto 2023.).

Morat će se pozabaviti i mirovinskim sustavom. Franjo je u studenom rekao da sustav ne može „u srednjem roku jamčiti” isplatu mirovina „budućim generacijama”.

Ali Franssu se ne zabrinjava: „Franjo je počeo proces, siguran sam da će ga Lav XIV. nastaviti.”

Za novog Papu, povijest se ponavlja. Prije Franje, Benedikt XVI. već je uveo prve mjere protiv pranja novca i za interne istrage, što će se pokazati korisnim u aferi Becciu.

Financijski problemi prate mikro-državu od samih njezinih početaka 1929. Gubitkom Papinske Države vatikanske financije su se urušile.

Italija, na čelu s fašističkim diktatorom Benitom Mussolinijem, uključila je 1929. u Lateranske ugovore kojima je službeno stvorena Država Vatikanskog Grada naknadu od četiri milijarde lira, što bi danas s inflacijom odgovaralo otprilike 4,2 milijarda eura, piše Hina.