Želite li korisniji život i vrt na balkonu?

''Najteže je ljude odgovoriti od onih naučenih metoda u poljoprivredi, ali kad jednom shvate što vrtu donosi permakultura, onda se zaljube u nju'', kaže za Bljesak.info Sanja Đermanović uvodeći nas u mali biljni raj u sklopu posjeda Udruženja građana Nešto Više iz Mostara u sklopu kojeg djeluje i socijalno poduzeće EkoDizajn.

S ovog će mjesta, smještenog u Humilišanima kod Mostara, uskoro krenuti mala permakulturna revolucija koja će svim zainteresiranima omogućiti da se okušaju u uzgoju hrane koja je odmaknuta od one komercijalne poljoprivrede kakva nas danas hrani, a koja je dostupna svima. Sanjine kolege, agronomi i također permakulturisti, Muhamed Garib i Maid Maksumić, pokazali su nam imanje i što to zapravo znači permakulturni pristup kao održivi način življenja.

Mjesto u lancu

Naime, u sklopu projekta ''Misli o prirodi!'' pokrenuta su, za sada, tri EkoHUB-a i to Mostar, Maglaj i Laktaši, a uskoro im se pridružuje još njih šest. Udruženje građana Nešto Više nosi zvanje Eko HUB-a Mostar, a sve je, kako je pojašnjeno, osmišljeno s vjerom u snagu civilnog društva da napravi vidljive i dugoročne promjene u očuvanju životne sredine isključivo partnerskim djelovanjem, što je i koncept trogodišnjeg projekta kojeg financijski podržava vlada Švedske, a implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD).

Projekt je baziran na partnerstvu više od 100 organizacija u BiH, a cilj je stvoriti lokalne mreže partnera koje će raditi na zaštiti okoliša, a njihov rad temeljit će se na izravnim kontaktima s građanima. Građani će pak, u vremenima kad smo počeli razmišljati o drugačijem načinu života, pronaći svoje mjesto u lancu onih koji drugačije gledaju na prirodu i svijet oko sebe.

HUBovi će odmah pristupiti aktivnostima u cilju promocije i razvoja permakulture u BiH, odnosno uzgoja povrća i drugog jestivog bilja u okviru vlastitih mogućnosti – na balkonima, trijemovima, terasama i krovovima zgrada te će pružati stručno znanje i savjetovanje o tome kako započeti organsko mini vrtlarstvo, uključujući razvoj permakulturne proizvodnje za svoja domaćinstva.

Pametan životni stil

Sanja naglašava kako permakultura nije samo vezana za uzgoj hrane.

''To je jedan pametan životni stil. Čovjek može živjeti s prirodom i to tako da regenerira prirodu. Permakultura govori i o tome kako da se ljudska zajednica organizira, da smo svi korisni, da svatko ima svoju funkciju, kao u vrtu. Svaka biljka ima svoju funkciju'', govori Sanja.

U vrtu, koji će mnogima ličiti na zapušteno zemljište koje se davno obrađivalo, ako malo bolje pogledate, uvidjet će te kako biljke rastu zajedno, pomažući jedna drugoj, čineći zajednicu koja zajedno stvara savršen prirodni krug samoodrživosti i korisnosti. Baš kao što bi ljudi mogli malo više zaokružiti svoju korisnost društvu i svojem okruženju.

''Sve se tako pozicionira da biljka raste u skladu s drugima zbog čega će biti bolja, veća, zdravija i otpornija. Cilj je da se stvore sustavi koji su održivi'', govori nam Sanja i ističe kako ne treba očekivati da će sve desiti preko noći.

Ovakvom sustavu potrebno je malo vremena, baš kao i prirodi koju nagriza čovjek, da se regenerira i da krene taj prirodni sklad kojeg permakultura njeguje.

Cvjetovi kadifice

''Kad smo kupili ovo imanje, nismo odmah krenuli u permakulturu, a kad smo je otkrili, pitali smo se dugo kako ćemo druge ljude privoljeti da nas možda poslušaju. Shvatili smo da je najbolje kad imate što pokazati kao primjer'', istaknula je.

Na imanju, na kojem se vidi kako je sve uvezano i kako su biljke jedna prava družina koja se međusobno potpomaže, nastoje očuvati i stara sjemena kojih je, kako kaže Sanja, sve manje. Stoga su se odlučili dati u potragu za sjemenima i sadnicama starih sorti biljaka koje sve više padaju u zaborav i izumiru pod naletom moderne poljoprivrede i onoga što se danas nudi.

''U ovo smo se zaljubili jer sve ima jako puno smisla. U permakulturi kad krenete učiti, sve što vam kažu ima objašnjenje zašto je to tako i vrlo je logično. Onda shvatite da su to sve radili naši preci, samo što je permakultura u to uključila i najbolje iz znanosti'', kaže Sanja.

''Recimo, sad je puno jasnije zašto su naše bake uz kupus uvijek imale cvjetove kadifice. Kad bismo pitali tu neku prabaku, ona bi rekla 'E, pa to je imala moja mama i mamina mama', ali nitko možda ne bi znao objasniti. Danas, kad možemo koristiti znanost, onda je lako objašnjivo da sokovi iz kadife utječu na nematode u zemlji, da ozdravljuju tlo i da insekti, koje mi doživljavamo kao štetočine, a ustvari se samo hrane onime čime i mi, bježe od tog mirisa'', kaže Sanja.

I o sebi i o svijetu

Ističe kako se uz permakulturu uči, ne samo o suživotu biljaka, nego i općenito o prirodi i ulozi čovjeka u eko-sustavu.

''Ovo vas sve povuče u jednom lijepom smjeru da razmislite i o sebi i o svijetu u kojem živite i načinu na koji vi djelujete na svijet i na okolinu'', rekla je.

Prirodi, kaže, treba malo vremena kao i čovjeku da otkrije koji su dobri i loši susjedi u vrtu i koje biljke mogu živjeti u zajednici jedna pored druge, a da njihov suživot čini dobro svima.

''Potrebno je, naravno, i prilagođavanje tlu, klimi pa se puno toga svodi i na probanje jer nije sve striktno propisano, radimo sa živim stvorenjima'', kaže Sanja.

Kada govorimo o današnjoj poljoprivredi, Sanja smatra da je  komercijalna poljoprivreda zapravo posvećena količini i izgledu roda, a koja se sve više odmiče od zdravog jer je prioritet prodaja.

Tu je, kaže, najteže ljude odučiti od dosadašnjih metoda i uvjerenja, ali i onoga što se kroz klasično obrazovanje u agronomiji često nudi kao jedino «isplativo» objašnjenje. No, svojim radom, a i projektom ekoHuba, njihovo viđenje uzgoja biljaka, a koje je dostupno svima, moći će doprijeti do većeg broja ljudi.

Malo zemlje i volje

''Odavno nam je to želja, a evo sada ćemo,putem aktivnosti ekoHub-ova, pomoći da se permakultura i uzgajanje hrane uvuče i u domove. Mislimo da je ovo pravo vrijeme za to. Dugo već pričamo kako se na vrlo malim površinama mješovitom sadnjom može nešto napraviti. Ljudi bi nam uglavnom govorili 'Ma daj!'. Kad je počela situacija s virusom korona, onda su počeli stizati pozivi za pomoć kako počneti saditi nešto na balkonu'', kaže Sanja ističući kako je situacija u kojoj smo bili za vrijeme mjera zbog pandemije virusa, otvorila vrata za drugačiji pristup životu i za promjene od kojih ćemo svi imati koristi.

''U okviru projekta 'Misli o prirodi' za par dana raspisat će se poziv za sto mini-vrtova u BiH, na balkonima, terasama, dvorištima ili malim okućnicama, a mi ćemo te ljude obučiti da pripreme prostor koristeći permakulturna promišljanja i alate. Može se napraviti mali organski vrt. Bitno je imati koju posudu i malo zemlje, sunca i volje za učenjem. Savjetovat ćemo ljude pojedinačno u skladu sa uvjetima u njihovima mini-vrtovima i sa njihovima željama i potrebama. Bitno je da žele učiti i sa svima će se raditi ponaosob'', kaže Sanja.

Poziv će biti objavljen u okviru kampanje ''Ja sadim, a ti?'' kojeg možete pronaći na društvenim mrežama projekta Misli o prirodi, te eko HUB-ova i organizacija koje će raditi s korisnicima, a to su Udruženje Nešto Više, Udruženje Fojničani Maglaj i Centar za ekonomski i ruralni razvoj (CERD) Laktaši.

Na imanju sve što pogledate ima poveznicu s nečim. Održivi sustav, koji se na prvi pogled čini kompliciranim, ustvari je jednostavno povezivanje više korisnosti koje na kraju otvore čovjeku oči da shvati kako puno toga može jednostavnije. Treba imati samo volje i želje da se ne bude žrtva komercijalizacije. Barem ne u onoj mjeri u kojoj to svijet nameće. Dovoljno je imati malo zemlje, balkon okrenut suncu i ljubavi prema biljkama. A onda će one ljubav uzvratiti i otvoriti nam pogled u neki novi sklad, o kojem nismo imali vremena razmišljati prije ovog nekog, kako kažu, novog vremena pred nama.