Zašto tuja više nije najbolji izbor za živu ogradu?

Je li vrijeme da kažemo: "Zbogom tuje!". Dugo je bila prvi izbor kada su u pitanju biljke koje štite privatnost i ujedno uljepšavaju okućnicu. Zimzelena boja i relativno brz rast činili su je gotovo nezaobilaznom u planiranju vrta.

No, s promjenama klime i sve češćim sušama, mnogi se danas pitaju - je li tuja i dalje pravo rješenje?

Trebaju dosta vode 

Pri novim sadnjama možda bi trebalo razmisliti o alternativama, biljkama koje predstavljaju bolje, prirodnije i otpornije izbore. 

Zastarjele i ružne primjerke bolje je što prije ukloniti i napraviti mjesta za nove, piše Agrarheute, navodeći nekoliko razloga zbog čega izbjegavati tuju prilikom novih sadnji.

Zapadna ili obična tuja, Thuja occidentalis, potječe iz istočne Kanade i sjeveroistočnih dijelova SAD-a, područja s mnoštvom jezera, čestim oborinama i niskim temperaturama. Zbog toga prirodno zahtijeva vlažno tlo. Isto važi i za sorte divovske tuje, Thuja plicata, koje također trebaju dosta vode.

Zbog sve češćih suhih zima i vrelih, sušnih ljeta, pate od stresa i postaju lak plijen raznim vrstama potkornjaka koji nagrizaju grane, što uzrokuje sušenje, smeđenje i savijanje izdanaka. Kada jednom porumene, tuje se više ne mogu zazeleniti.

Navodnjavanje 'kap po kap' i malč od pokošene trave pomažu u očuvanju vlage. Kod početne zaraze potkornjacima, odrežite suhe grane kako biste spriječili širenje, prenosi Agroklub. 

Promjena boje 

Neke sorte tuje prirodno dobiju brončano-smeđu ili maslinastozelenu boju zimi, što je normalna reakcija na jake minuse. To se ne odnosi na sorte poput Smaragda i Brabanta to ne pokazuju.

Ukoliko se u proljeće ne vrati zelena boja, to znači da su se već osušile pod suncem kasne zime jer korijen nije mogao upiti vodu iz zaleđenog ili isušenog tla. U suhim zimama zalijevajte sve zimzelene biljke ili ih prekrijte zaštitnim platnom ili agrotekstilom.

U prirodi, a i u parkovima bez orezivanja, tuje mogu doživjeti veliku starost. Međutim, kao ograde (živice), ne traju dugo. Posebno su osjetljive starije, ako se nepravilno orezuju. Od početka je oblikujte u trapezni oblik (šire pri dnu) da sve grane dobiju dovoljno svjetla. Ako su postale preširoke i smetaju, treba ih ukloniti.

Veća korist 

Tuje su guste i brzo rastu – tu im se ne može osporiti prednost. Ali ako imate malo više strpljenja, sljedeće zimzelene biljke pružaju veću korist za prirodu:

Tisa, Taxus baccata, podnosi duboku sjenu i sunce, lako se orezuje i obnavlja iz starog drveta. Više od 20 vrsta ptica jede njene jarko crvene plodove.

Obični klek, Juniperus communis, je odličan izvor hrane za ptice. Za razliku od stranih sorti, ne obolijeva od hrđe kruške. Pogodan za sunčane, suhe terene.

Obična božikovina, Ilex aquifolium, polako, ali sigurno raste u prirodni "zeleni zid". Njeni sjajni listovi i jarko crvene bobice hrane ptice do duboko u zimu.

Grmoliki bršljan, Hedera helix 'Arborescens', ne penje se, već raste kao grm do 2 metra. Cvjeta kasno u jesen – raj za posljednje pčele i leptire. Treba ih redovno orezivati s obje strane. U protivnom brzo se šire po drveću i cvijetnjacima.