Višegodišnje povrtne vrste: Jeftiniji i jednostavniji uzgoj

Višegodišnje povrće je vrlo malo zastupljeno u vrtovima, a ima čitav niz prednosti. Ne moramo ga sijati ili saditi svake godine, neke vrste se pojavljuju rano u proljeće prije svih ostalih povrtnica, pouzdan su izvor hrane, njihovo uzgajanje je jeftinije i jednostavnije.

Budući da se radi o višegodišnjim kulturama, one se, osim što nas dug period opskrbljuju hranom, mogu lijepo uklopiti u dizajn vrta, formiraju živice, žive ograde, sprječavaju eroziju zemljišta. Neke mogu obavljati fiksaciju dušika i tako obogaćuju zemljište.

Kod nas se među biljkama mogu pronaći rabarbara, artičoka i šparoga, dok su ostale biljne vrste manje zastupljene, piše Agroklub.

Korisne višegodišnje vrste za uzgoj u vrtovima

Kiselice

Kiselice (naslovna fotografija, op.ur.) su višegodišnje biljke koje imaju specifičan kiseo okus koji podsjeća na limun. Najčešće se uzgajaju obična (Rumex acetosa) i francuska kiselica (Rumex scutatus). Jestivi su mladi listovi iz rozete. Sadrži manju količinu oksalne kiseline. Često se koriste u gastronomiji za pripremu salata, variva, juha, umaka, a našle su svoju primjenu u narodnoj medicini. Sadrži puno vitamina C. Najukusnija je u rano proljeće, a listovi sa starenjem postaju gorki. Nakon berbe brzo venu.

Hren

Hren (Armoriaca rusticana) je višegodišnja povrtna i začinska vrsta od koje koristimo mlade listove i korijen. Koristi se za pripremu raznih sosova, jela, i u narodnoj medicini. Od mladih listova pripremaju se sarmice. Izvor je vitamina C i prirodnih antibiotika. Korijen svoj jak karakterističan miris razvija tek kada se nariba. Svježe nariban se može čuvati u hladnjaku tjedan dana. Kada ga jednom posadite, može se proširiti i zauzeti cijeli prostor.

Kopriva

Kopriva (Urtica dioica) je među prvim biljkama koje možemo brati i koristiti za pripremu jela. Koristi se u gastronomiji, narodnoj medicini, ali je nezamjenjiva u vrtu. Od nje pripremamo sredstva za zaštitu bilja, gnojiva, biostimulatore i možemo je koristiti kao malč. Na istom mjestu može opstati deset godina.

Čičoka

Izgledom nadzemnog dijela čičoka (Heliathus tuberosus) podsjeća na suncokret. Konzumira se korijen, gomolj, koji možemo vaditi tijekom jeseni ili ostaviti do proljeća. Za dijabetičare se koristi umjesto krumpira. Bogata je vitaminima i mineralima. Na istom mjestu može opstati nekoliko godina. Formira lijepu živu ogradu.

Smeđa stela

Stela, smeđa stela, papratić ili oštar papratić (Matteuccia struthiopteris) dobro uspijeva na sjenovitim mjestima. Osim izuzetne dekorativnosti njeni mladi izdanci su jestivi i koriste se za pripremu raznih jela. Koriste se dok su još uvijek uvijeni.

Maslačak

Najčešće se maslačak (Taraxacum officinale) bere u prirodi, ali se može uzgajati u vlastitom dvorištu, vrtu ili voćnjaku koji se ne tretira kemijskim pesticidima. Od mladog lista se pripremaju salate, a od korijena kava. Cvijet ima različite namjene, a najčešće se koristi za pripremu meda od maslačka i ulja.

Tušt

Izrazito ljekoviti tušt (Portulaca oleracea) se smatra korovom, ali može se uzgajati u vrtu na gredicama. Kada ga uklanjamo iz vrta bit će ga sve manje. Na gredici neće smetati drugim biljkama, a moći će se samozasijavati. Izuzetna je medonosna biljka, a koristi se za pripremu salata, variva, smutija.

Egipatski luk
Ova vrsta luka se naziva stogodišnji ili šetajući, hodajući luk (Allium cepa var. proliferum). Ne treba ga konzumirati u velikim količinama. Vrlo lako se samorazmnožava. U proljeće se njegovi listovi koriste kao luk vlasac, mlade lukovice kao mladi, zeleni luk, a glavice kad narastu poput ljutike.