Ako ste ikada uzgajali šipak sigurno znate onaj neugodan osjećaj kada plodovi koji su napokon sazreli iznenada puknu.
Većina ljudi odmah okrivi kišu, vjerujući da su nagle padaline glavni krivac. I da, vremenske prilike doista imaju utjecaj ali nisu cijela priča.
Iza pucanja kore šipka krije se niz sitnih, ali vrlo važnih grešaka u njezi koje se s vremenom nakupljaju i na kraju doslovno eksplodiraju.
"Hajdemo razbiti mit i otkriti pravi razlog zašto šipak puca i što možeš učiniti da to spriječiš sljedeće sezone" ističe Svijet voća i povrća.
Istina je da šipak često pukne nakon obilne kiše, pogotovo ako je prije toga bilo duže sušno razdoblje. No, pravi problem nije sama kiša, već nagle promjene u količini vlage koju biljka prima.
Kad je tlo suho, plod se stvrdne, a sok i sjemenke unutar njega ostaju "zarobljeni". Kad potom dođe obilje vode, bilo od kiše ili naglog zalijevanja, biljka odjednom povuče veliku količinu vlage, a unutarnji pritisak u plodu naglo poraste. Kora to ne može izdržati i puca.
Dakle, krivac nije kiša, nego neujednačeno zalijevanje.
Šipak jest biljka koja dobro podnosi sušu, ali to ne znači da mu voda nije važna. Ako ga zalijevaš rijetko i neredovito, pa onda iznenada obilno, korijen i plodovi doživljavaju stres.
Rješenje? Zalijevaj manje, ali redovito. Održavaj tlo umjereno vlažnim, osobito u fazi sazrijevanja plodova.
Kalcij ima ključnu ulogu u čvrstoći ploda. Kad ga nema dovoljno, kora postaje tanja, manje elastična i sklonija pucanju.
Isto vrijedi i za bor i magnezij, koji utječu na pravilnu raspodjelu vode i hranjivih tvari u biljci.
Ako tvoj šipak redovito puca, razmisli o folijarnoj prihrani kalcijem i borom u fazi formiranja i sazrijevanja plodova.
Mnogi domaći uzgajivači koriste prskalice na bazi kalcijevog nitrata, jednostavno i učinkovito rješenje.
Prekomjerno gnojenje dušikom (ureom, stajnjakom i sl.) tjera biljku da bujno raste, ali plodovi postaju vodenasti, a kora mekša, što znači da lakše puca.
Umjesto toga, koristi uravnoteženu prihranu s više kalija, a manje dušika, posebno u drugom dijelu vegetacije.
Kalij jača stanične stijenke i poboljšava elastičnost kore.
Neke sorte jednostavno su sklonije pucanju, osobito one s tanjom korom. Također, ako je stablo posađeno na vrlo sunčanom i vjetrovitom mjestu, vlaga iz tla brže isparava, što opet dovodi do naglih promjena u biljci.
Najbolje je saditi šipak na blago nagnutom terenu, gdje se voda ne zadržava predugo, ali ni prebrzo ne otječe, tako korijen ima stabilan pristup vlazi.
Svi znamo da je šipak prava riznica antioksidansa, vitamina i minerala i da je iznimno koristan za zdravlje.
No da bi njegovi plodovi bili lijepi, zdravi i čvrsti, potrebno je održavati stalnu, umjerenu vlagu u zoni korijena, dodavati kalcij i bor tijekom ljeta, te ne pretjerivati s dušikom u prihrani.
Sljedeći put kad vidiš da ti šipak puca, sjeti se, nije kriva kiša, nego neravnoteža u njezi.
Održavaj ravnotežu, i tvoji će plodovi (a i ti) biti mirniji i sretniji.
