Ugrožena klasična proizvodnja rajčice u Hercegovini
Poslovanje čapljinske tvrtke Adria Hishtil, najvećeg proizvođača i izvoznika sadnog materijala povrća u Bosni i Hercegovini, ujedno je i putokaz o kretanju u toj oblasti.
Naime, na osnovi narudžbi može se prilično pouzdano procijeniti situacija u ljetnoj sezoni.
Što je očekivati ovoga ljeta, odnosno što su kupci iz ukupno petnaestak zemalja šire regije preferirali pobliže je objasnio agronom Ivica Borovac, komercijalist tvrtke čiji su pogodni smješteni u Gabeli.
''Sezona je počela dosta rano, već početkom mjeseca listopada za kupce hidroponije, odnosno za profesionalne uzgajivače rajčice, paprike i krastavca u grijanim prostorima i nastavila se dan po dan. Brzo nam je došlo proljeće, a pred vratima je i ljeto. Tako, ako pričamo o lokalnom tržištu koje je nama najbliže i osjećamo sve njegove dobre i loše strane svakodnevno, ove godine situacija je nešto promijenjena u odnosu na prethodne. U prvome redu, ljudi su išli na verziju salata i kupusnjača da pokušaju izvući neki novac tijekom zime. Dobrim dijelom to se i ostvarilo, dijelom i nije čemu je kumovala mekanija zima, toplija od prosjeka. S druge strane, broj narudžbi kada su u pitanju rajčica i paprika bio je smanjen. To i ne čudi s obzirom na ranije godine, uvoz i dosta niske cijene u razdoblju kada dospijevaju naše prve berbe, pa su ljudi primorani tražiti nova rješenja. Ta nova rješenja bili su rane dinje i njihova sadnja u plastenike pa i nešto ranih paprika roga za uporabu usred ljeta, primjerice, za roštilje'', kaže inženjer Borovac.
''Kako diktira tržište tako su i hibridi mijenjali svoj tijek, u rajčicama imamo malo više pink sorti od uobičajenoga. Sarajevo, Tuzla i Banja Luka, kao glavni otkupljivači, diktirali su taj tempo tako da su ljudi, poučeni prošlogodišnjim iskustvom gdje je pink imao bolju cijenu neko crvena rajčica, išli u tom smjeru. Koliko je to ispravno pokazat će ljeto, prodaja i cijene. Neki smjerovi definitivno su izmijenjeni, a ljeto je to koje će pokazati koliko su bili u pravu'', ističe Borovac.
Takvo je stanje kada je u pitanju domaće tržište. No, što je sadila Europa? Naime, prošle su se godine svi uplašili kad je kazano da je u Albaniji posađeno 30 milijuna rajčica, javlja Večernji list.
''Ne bih plašio ljude, ali Albanija se ponavlja i dalje raste, premda i oni imaju ekonomskih problema, a ove godine i zima je bila hladnija i s više oborina tako da je pojava biljnih bolesti i štetnika u ranoj fazi prouzročila poteškoće. Pojačano su ove godine išli u sadnju lubenica. Poučeni prošlogodišnjim iskustvom, išli su na verziju da je bolje ubrati lubenicu uz koju ne moraš biti svaki dan pa puno tona po nekoj nižoj cijeni može donijeti zaradu, nego rajčicu i papriku koje zahtijevaju svakodnevnu brigu uz puno fizičkog posla'', ističe Borovac.
Deficit radnika je svugdje tako da u korelaciji odnosa snage, cijene, kvalitete i kvantitete, vidimo značajan pomak u proizvodnju lubenice i dinje na tim tržištima.
Inženjer Borovac posebice ističe kako hidriponska proizvodnja (uzgoj biljaka u vodenim otopinama bez tla) rajčica raste što zasad ne utječe mnogo na domaću proizvodnju, međutim, u perspektivi može biti pogubna.
To je jedan sektor koji će prije ili kasnije potpuno srušiti malu plasteničku negrijanu proizvodnju jer hidroponija godišnje raste, primjerice, na razini Hrvatske 50 hektara, a u Mađarskoj i do 100 hektara. To bi značilo da se kod nas godišnje napravi 400 do 500 duluma novih plastenika što je, naravno, nemoguće. Hidroponski dio već je u dobroj mjeru preuzeo kompletnu godišnju opskrbu rajčice i preuzimat će sve više jer “hidroponci” idu u sadnju u prosincu i siječnju, a već u travnju i svibnju su u punim berbama, tako da sve manji dio tržišta ostaje ljudima koji se bave proizvodnjom rajčice.
Inženjer Borovac ističe kako je paprika još uvijek svijetla točka jer je profesionalnim proizvođačima preskupo grijati plastenike za premalo kilograma tako da još uvijek ostaje prostora za konvencionalnu proizvodnju.
Ukratko, pred onemoćalim domaćim povrtlarima još je teže razdoblje izazova.
