Autohtoni domaći magarac - Equus asinus, vitalan genetski resurs i nekada nezamjenjiva radna životinja u ruralnim sredinama, izdvaja se u Bosni i Hercegovini po svojim regionalnim morfološkim razlikama.
Rad skupine autora "Odnos visine grebena, opsega prsa i duljine trupa kod ženki magaraca u tri regije Federacije BiH", koji je na Međunarodnom simpoziju o stanju i zaštiti autohtonih pasmina predstavila Enesa Isaković iz Federalnog zavoda za poljoprivredu, otkriva kako su zemljopisni i ekološki čimbenici Hercegovine oblikovali magarice značajno manje konformacije u odnosu na bosanske regije. Autori rada su: Sabahudin Tahmaz, Enesa Isaković, Nevenko Ćorluka, Toni Mikulić i Amel Hasić.
U istraživanju su morfometrijski analizirani visina grebena, opseg prsa i duljina trupa – na 106 ženskih magaraca (starosti 3 do 12 godina) iz Središnje Bosne, Zapadne Bosne i Hercegovine.
Rezultati su pokazali statistički značajne razlike u visini grebena i opsegu prsa između Hercegovine i bosanskih regija, dok je duljina trupa ostala uniformna.
"U Središnjoj Bosni prosječna visina grebena 99,31 cm, Zapadnoj Bosni 101,91 cm, što je najveća prosječna visina, a u Hercegovini 93,23 cm, što je značajno manja prosječna visina magarica," istaknula je Isaković.
Razlike su se pokazale i kod opsega prsa: "Prosječan opseg prsa kod magarica u Zapadnoj i Središnjoj Bosni je približno isti (oko 115 cm), dok su magarice u Hercegovini pokazale značajno manju vrijednost – 100,57 cm."
Istraživači smatraju kako su ove razlike posljedica adaptacije na specifične uvjete.
"Vjerojatnost slučajnog događanja razlike u visini grebena manja je od 5%, što znači kako nisu slučajne, nego su u igri neki drugi faktori", objasnila je Isaković, dodavši kako je "kod opsega prsa utvrđeno kako nema statistički značajne razlike između bosanskih regija, dok je hercegovačka populacija pokazala značajnu statističku značajnost. To znači kako se tu ne događa ništa slučajno."
Autori zaključuju kako se niže vrijednosti kod hercegovačkih magarica mogu tumačiti kao adaptivni odgovor na specifične uvjete krškog područja, uključujući topografiju terena, kvalitetu pašnjaka i način iskorištavanja magaraca. Značajno manji opseg prsa može biti posljedica dugogodišnje selekcije i prilagodbe na teže radne zadatke na strmim terenima.
Parametar koji nije pokazao statistički značajne regionalne razlike bila je duljina trupa, sa sličnim prosječnim vrijednostima u sve tri regije (oko 105–107 cm).
"Kod duljine trupa postoji određena konstantnost bez obzira u kojoj se regiji nalazi," rekla je Isaković, dodavši da je duljina trupa "više pod genetskim utjecajem, bez obzira gdje se uzgajaju." piše Agroklub.
Ova uniformnost sugerira kako duljina trupa predstavlja konzervativniju morfološku osobinu kod ove vrste. Autori naglašavaju kako to "ukazuje na zajedničko genetsko naslijeđe koje čini osnovu za razvoj jedinstvenog genetskog profila domaćeg magarca u FBiH."
Zaključci rada imaju važan utjecaj na programe očuvanja genetskih resursa i selekcije, ukazujući na potrebu regionalno prilagođenih strategija uzgoja i iskorištavanja.
Alen Jusupović iz Zavidovića jedan je od vlasnika magaraca u BiH na čijoj su farmi provedena mjerenja. Prema njegovim riječima, stručnjaci Federalnog zavoda za poljoprivredu među prvima su posjetili njegovu farmu i izvršili prvo mjerenje magaraca.
"Uz njihovu pomoć i sugestije čipirali smo magarce, što je jedini način obilježavanja kopitara u Bosni i Hercegovini, a i u svijetu. Od 2017. godine vodimo matične knjige i u budućnosti planiramo utvrditi i pedigre," kaže Jusupović, dodajući kako "imamo magarce samo u tipu, a još nemamo čistokrvne primjerke."
Kaže kako se uzgajivači moraju udružiti na razini Bosne i Hercegovine. Također ističe važnost komercijalizacije autohtonih pasmina, kako magaraca, tako i bosanskog brdskog konja, buša i tornjaka.
"Poticaj ne smije biti sam sebi svrha, moramo nastupiti na tržište. Ne možemo proizvoditi mnogo, ali možemo malo i kvalitetno, specifično, kako bi naš čovjek osjetio taj gastronomski doživljaj. Inovacija je bitna," zaključuje Jusupović.
