Nevesinjski krumpir postaje brend

Nevesinjski proizvođači krumpira na dobrom su putu da dobiju zaštitu geografskog porijekla, odnosno zaštićeno, isključivo pravo da svoj proizvod prodaju pod imenom "nevesinjski" na domaćem i inozemnom tržištu.

Proceduru su pokrenuli u veljači ove godine zbog duge tradicije, zaštite proizvodnje i bolje otkupne cijene. Bit će to prvi certificiran proizvod u Hercegovini, javlja RTRS.

Duga tradicija, mjesto među četiri najveća proizvođača sjemenskog krumpira u regiji, odlični uvjeti za uzgoj organskog i krumpira vrhunskog kvaliteta- kad se crta podvuče- više nego dovoljno za brendiranje i oznaku "nevesinjski". Prvi koraci su učinjeni, a proizvođači su odlučni da njihov proizvod na tržištu dobije mjesto koje zaslužuje.

''Kvalitet našeg krumpira je neosporan. Njemu ne treba ni navodnjavanja, ni kemije, ni prihranjivanja. Dakle, u pitanju je čist organski proizvod'', kaže Veso Radić, proizvođač krumpira iz Pridvoraca.

Da bi krumpir dobio oznaku "nevesinjski", a proizvođači zaštitili svoj rad, potrebno je još nekoliko stepenica. Kada se završe procedure, ovaj krumpir prodavat će se i po cijenama većim za 30 posto od sadašnjih. I što je još važnije spriječit će se zloupotrebe naziva i situacije da se pod "nevesinjski" na tržnicama prodaje krumpir iz uvoza ili drugih krajeva BiH.

''U mnogim mjestima krumpir se prodaje pod oznakom "nevesinjski", a tko zna odakle je. Na primjer, u Čapljini na tržnici imamo takvu situaciju'', kaže Radovan Unković, proizvođač iz Ljeskovika.

Stručnjaci uvjeravaju da je zaštita oznake jedini put da se zloupotrebama imena i porijekla proizvoda stane u kraj.

''Inspekcije imaju pravo reagirati i uklone proizvod koji nosi oznaku imena, a za to nema odobrenje'', kaže Dragan Brenjo, zamjenik direktora Agencije za sigurnost hrane BiH.

Načelnik općine Nevesinje, Milenko Avdalović kaže da proizvođači imaju punu podršku općine, te da je u tijeku izrada studije, nakon čega slijedi ispunjavanje uvjeta za dobivanje oznake porijekla.

Uz krumpir, Hercegovina ima veliki broj proizvoda kojim bi mogla "osvajati" svijet, ali na tržištu nemaju mjesto koje zaslužuju. Jedan od razloga je taj što nema brendirane proizvode. Većina domaćih proizvođača smatra da je to skup i nepotreban posao. Iz kompanija smo dobili odgovore: "Imamo kvalitetna proizvod i ne treba mu brendiranje"; "Brendiranje je u modi, ali nemamo para za bacanje": "Ime smo smislili sami, a znak će nam uraditi momak koji zna na kompjuteru"...

Tržište voli sigurnost, kvalitetu, kontrolirano porijeklo, autohtonsot i specifičnost i za takve proizvode ne žali platiti. Domaći proizvođači teži dio slagalice već su riješili - preostaje da organska hrana i piće proizvedene na tradicionalan način brendiraju, jer brend se bolje prodaje.