Evo kako pravilno uzgajati i zaštititi raštiku

Raštika (rašćika, raštan, zelje) dvogodišnja je biljka koja pripada porodici kupusnjača (Brassicaceae), a botanički se svrstava u podvrstu Brassica oleracea var. viridis.

Bogata je mineralima i vitaminima, osobito kalcijem, magnezijem te vitaminima A, C i K.

Zaštitna svojstva

Smatra se vrijednom namirnicom za očuvanje zdravlja kostiju i imuniteta, a istraživanja potvrđuju da spojevi iz raštike mogu imati zaštitna svojstva.

Iako slovi za otpornu biljku, u našim uvjetima potrebno je obratiti pozornost na štetnike poput stjenica, prenosi Agroklub.

Ova se povrtna vrsta najviše uzgaja u toplijim krajevima, gdje su temperature povišene veći dio godine pa nema većih problema s dugotrajnom sušom.

Ipak, povremeno zalijevanje preporučuje se kako bi se potaknuo rast novih listova koji zamjenjuju stare. Stariji listovi, ako se ne uberu na vrijeme, postaju grubi i tvrdi te im je za pripremu potrebno znatno više vremena.

Osim kao salata, najčešće se koristi za pripremu japraka. 

Uzgaja se iz sadnica

Beru se donji, mladi listovi duljine 15 do 20 centimetara, a mlade listove treba ostaviti na vrhu kako bi se postigla obnova, tj. rast novih.

Raštika podnosi uzgoj i na siromašnijem tlu, no najbolje uspijeva na dobro pripremljenom tlu s pH vrijednošću između 6,2 i 7. Može se saditi tijekom cijele godine, a poput kelja, njezini listovi postaju još ukusniji s dolaskom nižih temperatura.

Iako tijekom zime može podnijeti i do –15 °C, preporučuje se da se biljka u jesen presadi ili posadi u staklenik, kako bi se mogla koristiti za prehranu tijekom cijele zime.

Prije i poslije sadnje preporučuje se na parcelu dodati gnojiva bogata fosforom i kalijem. Kod proljetne sadnje naglasak je na oba elementa, dok se u jesenskoj sadnji preporučuje veći udio fosfora i kalija radi boljeg ukorjenjivanja biljaka.

Raštika se najčešće uzgaja iz sadnica, a preporučeni razmak sadnje iznosi 50 × 50 cm, ili nešto više, budući da je riječ o robusnoj biljci.

Otporna na bolesti i štetnike

U literaturi se navodi da je raštika prilično otporna na bolesti i štetnike, što je samo djelomično točno. Iako u pravilu nema većih problema s bolestima, podložna je napadu kupusne stjenice i zelenih stjenica koje oštećuju lišće sisanjem sokova.

Na takvim oštećenjima često se naseljavaju različite gljivice, zbog čega listovi požute, a nakon nekog vremena se posuše.

Mjere zaštite, ako se ne želi primjenjivati pesticid, nisu zahtjevne, čak ni kada je riječ o stjenicama.

Raštika vrlo dobro reagira na pripravke na bazi algi te na domaće otopine od nekuhanog mlijeka u kombinaciji sa sodom i octom.

Učinkovitost se može dodatno povećati dodatkom začina poput cimeta ili čilija te primjenom ulja neema.