Prvi put u strogo kontroliranim uvjetima u in vitro laboratoriju Instituta za genetičke resurse Sveučilišta u Banjoj Luci proizvedena je autohtona sorta glamočkog krumpira. Ovaj znanstveni iskorak predstavlja značajan doprinos očuvanju genetičkih resursa Bosne i Hercegovine (BiH) te jačanju domaće poljoprivrede.
Kako ističu stručnjaci, riječ je o suvremenoj biotehnološkoj metodi mikropropagacije koja omogućuje dobivanje zdravog i virusno čistog sjemenskog materijala. Time se osigurava stabilna kvaliteta, pouzdani prinosi i bolja dostupnost poljoprivrednicima.
Doc. dr. Mirela Kajkut Zeljković, voditeljica laboratorija, za Bloomberg Adriju je kazala kako je riječ o vrlo važnom iskoraku jer pokazuje da imamo kapacitete na suvremen i znanstveno utemeljen način očuvati i održivo koristiti autohtone sorte.
"Proizvodnja autohtone sorte u sterilnim i strogo kontroliranim uvjetima znači da možemo osigurati stabilan izvor kvalitetnog sjemenskog materijala, čime se jača domaća proizvodnja i smanjuje ovisnost o uvozu", naglasila je Kajkut Zeljković.
U ovom postupku primijenjena je metoda mikropropagacije koja podrazumijeva razmnožavanje biljaka u sterilnim uvjetima, gdje se od male količine početnog materijala može proizvesti velik broj genetički identičnih, bezvirusnih biljaka. Kajkut Zeljković ističe da je ova metoda ključna jer omogućuje očuvanje vrsta koje se ne mogu čuvati u obliku sjemena, poput krumpira ili bijelog luka, u Banci gena Republike Srpske (RS).
Jedna od najvećih koristi ovoga pristupa, dodala je, jest dostupnost virusno čistog i zdravog sjemenskog materijala, što je presudno za postizanje visokih prinosa i kvalitete.
Dugoročno, to znači da će poljoprivrednici moći planirati sigurniju proizvodnju sa smanjenim gubicima i troškovima, ali i s većim prinosima.
Za poljoprivrednike to znači pouzdanost i kontinuitet u proizvodnji. "Imati pristup zdravom sjemenskom materijalu autohtone sorte znači veći prinos, prepoznatljivu kvalitetu i veću konkurentnost na tržištu. Osim toga, očuvanje autohtonih sorti doprinosi ruralnom razvoju, zaštiti kulturno-poljoprivredne baštine te čak i razvoju agroturizma", naglašava Kajkut Zeljković.
Institut planira ovaj pristup proširiti i na druge autohtone sorte u BiH. Mikropropagacija je univerzalna metoda i može se primijeniti na velik broj biljnih vrsta.
"U našem Institutu već imamo mogućnosti primjene na voće i ljekovito bilje, poput maline, kupine, jagode, kruške, vinove loze, lavande i drugih vrsta", kaže Kajkut Zeljković.
Istraživački tim, koji uz doc. dr. Mirelu Kajkut Zeljković čine i suradnici Sonja Umićević, mag., i David Ducanović, već planira sljedeće faze projekta. Kazala je kako su one usmjerene na uvođenje drugih autohtonih sorti u in vitro kulturu radi očuvanja i dugoročnog čuvanja, kao i na proizvodnju bezvirusnog sjemenskog materijala. Također, cilj im je jačanje istraživačke infrastrukture i suradnja s regionalnim i međunarodnim institucijama, kako bi Institut postao prepoznat centrom za očuvanje i održivo korištenje biljnih genetičkih resursa.
Metode uzgoja poput ove ne znače samo tehnološki napredak, nego i strateško ulaganje u budućnost domaće poljoprivrede. In vitro proizvodnja osigurava zdrav i stabilan sadni materijal, čuva genetičku autentičnost autohtonih sorti i smanjuje ovisnost o uvozu. Dugoročno, otvara prostor za veće prinose, jaču konkurentnost i očuvanje kulturno-poljoprivredne baštine, pokazujući kako spoj znanosti i tradicije može postati ključ razvoja ruralnih zajednica.
