6 vrsta cvijeća koje se sadi u rano proljeće

Najljepše doba u godini za mnoge je proljeće. Vrijeme je to kad dani postaju dulji, a sunce sve češće dolazi na naše prozore. Kako biste mogli uživati u svim čarima prirode u svom domu i vrtu, sada je pravo vrijeme za male vrtne radove i sadnju cvijeća u lončanicama.

S obzirom na to da promjenjivi vremenski uvjeti znaju iznenaditi, osjetljivije vrste biljaka potrebno je zasijati u zaštićenom prostoru kako bi sjeme preživjelo povremeni mraz.

U vrtu se mogu posaditi neke vrste lukovičastog cvijeća ako zemlja nije smrznuta, kao što su gladiole, a u zaštićenim prostorima posijati se mogu sjemenke i lukovice koje ukoliko želite možete presaditi vani kada za to budu optimalni uvjeti.

Gladiola

Gladiola (lat. Gladiolus Hybridum) je trajnica iz porodice perunikovki (Iridaceae). Danas je poznato oko 2.000 sorti te je omiljena među uzgajivačima zbog mogućnosti raznih maštovitih kombinacija prilikom stvaranja novih hibrida. Najčešće se koristi kao vrtno cvijeće i rezano cvijeće za ukras cvjetnih aranžmana. Kod nas je poznata još i pod nazivom mačići, što donekle ima i poveznice s latinskim značenjem njenog imena jer gladius u prijevodu znači mač.

Gladiola je jednostavna za uzgoj i najčešće se sadi u vrtovima. Potrebno joj je 70 -100 dana da počne cvasti te uz pravilno planiranje možemo postići da razne sorte gladiola cvatu u intervalima. Kod uzgoja gladiole od ključne važnosti je pravilna prihrana, osiguranje dovoljne količine svjetlosti i pravilan razmak među biljkama tako da mogu neometano rasti.

Gladiole se sade od ranog proljeća pa sve do ljeta, u razdoblju od ožujka do lipnja. Ako se sade u rano proljeće treba voditi računa da je prošla opasnost od mraza. Jesenska sadnja moguća je samo u staklenicima.

Petunija

Petunija (Petunia) je rod jednogodišnjih cvjetnica iz porodice pomoćnica (Solanaceae). Potječe iz Južne Amerike. Cvjetovi su cjevasta oblika, s laticama koje su s izraženim žilicama a mogu biti raznih boja od bijelih, ružičastih, crvenih, ljubičastih, šarenih…  Imaju težak, slatkast miris. Stabljike i listovi su ljepljivi na dodir. Možemo ih uzgajati u zatvorenom prostoru, na balkonu, terasi kao i na vrtnoj gredici. 

Petunije sijemo u veljači ili ožujku na zatvorenom prostoru. Kada nikne prvi par listova presađujemo ih u pojedinačne posude gdje stoje do presadnje na stalno mjesto. Pojedine vrste razmnožavaju se u rujnu i listopadu reznicama s ovogodišnje biljke. Nakon što uzmemo reznice, stavimo ih u lončanicu sa zemljom da se ukorijene. Zahtjevne su u pogledu vode, bilo bi dobro kad bi se zalijevale svaki dan. Treba biti oprezan kako ne bi polili listove. Voli obilnu gnojidbu prilikom sadnje kao i tokom vegetacije. Češća gnojidba rezultira boljom cvatnjom. Ocvale cvjetove uklanjamo da bi pospješili cvatnju. Pri tom otkidamo peteljku i ocvali cvijet. Na kraju sezone ostavimo nekoliko cvjetova za sjeme. 

Potočnica

Potočnica (lat. Myosotis) je samonikla biljka iz porodice boražinovki (Boraginaceae), u narodu još poznata kao plavomilje, nezaboravak. Boražinovke (oštrolisti) je biljna porodica jedina u redu Boraginales, a poznatiji rođak je ljekoviti plućnjak. Doslovni prijevod latinskog naziva Myosotis je "mišje uho" što se odnosi na oblik lista.

Potočnica se ističe od drugih cvjetova svojom plavom bojom i blagodatima koje pruža. Po izgledu ju se može zamijeniti s veronikom. Sadnja i uzgoj je jednostavno. Preferira drenirana tla, voli vlažno stanište te minimalan doticaj sa suncem. Raste kao samonikla biljka, a može se uzgajati i u vrtu, u loncima za balkone i terase.

Najbolje vrijeme za sadnju potočnice sjemenkama je svibanj ili lipanj. Biljka koja se sadi sjemenkama će cvjetati tek sljedeće godine. Sadnja sadnicama je najbolja krajem kolovoza.

Sadnja reznicama je najbolja kada je grm potočnice dobro uzgojen. Stabljika se stavi u vodu da pusti korijenje pa se sadi u zemlju. Potočnice je moguće presaditi čak i za vrijeme cvjetanja metodom dijeljenja grma.

Karanfili

Karanfil (lat. Dianthus caryophyllus L.) je cvjetnica iz porodice klinčićevki (Caryophyllaceae) kao i gipsofila. Iako je drugi naziv za karanfil klinčić, radi se o velikoj porodici sa stotinjak rodova zastupljenih na svim kontinentima. Razne se vrste mogu pronaći u svim dijelovima svijeta, a neki od predstavnika prisutni i na našem području su kukolj, kilavica, merinka, sapunika i pušina. Porijeklo latinskog imena ima nekoliko objašnjenja. Jedno je da je došao od grčke fraze Dios anthos, što znači božanski cvijet. Drugo je prema legendi o božici Diani koja je, nakon što ju je mladić odbio, iščupala i bacila njegove oči iz kojih je kasnije izrastao karanfil.

Karanfil voli pjeskovita ili ilovasta tla, prozračne i rahle strukture. Najbolje mu odgovaraju duboko preorana neutralna tla, ali uspijeva i u kultiviranim glinastim tlima. Najvažnije je da je tlo dobro drenirano i vodopropusno kako bi se riješili viška ode koji može uzrokovati truljenje korijena, ali i razvoj drugih bolesti.

Karanfil za pravilan uzgoj i lijepe cvjetove mora imati minimalnu temperaturu od 20°C. Kada se uzgaja za komercijalne potrebe, može se saditi svakih 3 - 4 mjeseca za optimalan prinos cvijeća. Kada se uzgaja na otvorenom, sadi se u proljeće tijekom svibnja. Prvi cvjetovi će procvasti u lipnju. Cijela biljka odumire na temperaturi ispod -5°C.

Salvia

Kadulja (lat. Salvia officinalis) samo je jedan naziv za dobro poznatu ljekovitu biljku koja se još naziva žalfija i mirišljava kadulja, ljekovita kadulja ili ljekovita žalfija, a latinsko ime dobila je prema glagolu salvare, što znači spasiti ili liječiti. Pripada porodici usnača (Lamiaceae) koje su ime dobile po vjenčiću u obliku usana, a najpoznatiji predstavnici porodice su mačja metvica, metvica, ružmarin, bosiljak, lavanda, vrisak ili čubar, majčina dušica, timijan. Najčešće su aromatične biljke rasprostranjene na Sredozemlju i bogate eteričnim uljima.

Kadulja se sije u tlo koje je tijekom jesenske pripreme duboko preorano te prije sjetve usitnjeno. Veoma je otporna biljka i uspijeva na raznim tlima, pa bila ona i siromašnija. Ne smeta joj prisutnost pijeska ili kamenja, ali joj ne odgovaraju močvarna tla ili ona koje duže zadržavaju vodu. Najbolji prinos ima na humusnim i prozračnim tla, zato se u teža humusna tla dodaje pijesak kako bi se prozračila.

Vrijeme sadnje ovisi sijemo li ili sadimo presadnice. Direktna sjetva se obavlja tijekom ožujka do travnja, dok se sjeme za presadnice sije tijekom ožujka. Zrele presadnice je najbolje u zemlju posaditi tijekom listopada ili studenog te rano u proljeće, prije travnja.

Lobelija

Plava lobelija (lat. Lobelia erinus) kod nas se uzgaja kao jednogodišnja ukrasna biljka. Ovo predivno cvijeće idealno je za uzgoj u visećim teglama, živicama, na gredicama, terasama ili balkonima. Lobelija raste kao ukrasni grm, a nije prezahtjevna za uzgoj i održavanje. Važno je naglasiti da ova biljka zahtijeva velike količine sunčeva svjetla pa neće uspijevati u sjeni, kao ni polusjeni. U prosjeku naraste do 20 centimetara visine, ovisno o tome gdje je posađena.

Datumi sadnje ovise o načinu uzgoja biljke. Najlakši način je odmah sijati sjeme na otvoreno tlo krajem svibnja - početkom lipnja. Tada će grmlje procvjetati pred kraj ljeta.

Ali kako bi lobelija cvjetala u lipnju, bolje ju je posaditi sadnica način u ožujku - travnju. Tada će početkom ljeta na cvjetnjaku biti moguće saditi već izrasle grmlje s pupoljcima.

Cvjeta od početka ljeta pa sve do kasne jeseni, odnosno do prvih niskih temperatura i mraza. Tijekom zimskih mjeseci može se bez problema uzgajati u zatvorenom prostoru. Lobeliju treba zalijevati nekoliko puta na tjedan, u ljetnim danima nešto češće. Jednom godišnje lobeliji je potrebno detaljno orezivanje kako bi se uklonilo staro i ocvalo lišće.