Tri naftna diva ostala bez tankera: Nitko ne jamči siguran prolaz kroz Hormuz

Iako su financijska tržišta pozitivno reagirala na najavljeni mirovni sporazum između SAD-a i Irana, stanje na tržištu pomorskog prijevoza nafte pokazuje da najveći svjetski trgovci energentima i dalje vide ozbiljan rizik u Hormuškom tjesnacu.

Prema informacijama iz industrije, kineski naftni div PetroChina pokušao je unajmiti supertanker tipa VLCC (Very Large Crude Carrier), kapaciteta oko dva milijuna barela nafte, za prijevoz iračke nafte krajem lipnja.

Iako je primio šest ponuda brodara, nijedna nije rezultirala sklapanjem ugovora.

Razlog nisu bili nedostatak brodova, nego rekordno visoke cijene prijevoza i neizvjesnost oko sigurnosti plovidbe.

''Tankeri postoje, ali problem je što su preskupi i nitko ne može jamčiti da će brod sigurno napustiti Hormuški tjesnac'', navodno su poručili iz PetroChine.

Sličan problem imao je i indijski državni energetski gigant Indian Oil. Na natječaj za prijevoz nafte u istom razdoblju nije stigla niti jedna ponuda.

U međuvremenu, kineski Sinochem također nastavlja potragu za raspoloživim tankerima.

Riječ je o trima najvećim državnim naftnim kompanijama na svijetu, koje raspolažu golemim financijskim resursima i tradicionalno nemaju problema s osiguravanjem transporta.

Analitičari ističu da upravo zato ovi slučajevi pokazuju stvarno stanje na tržištu.

Dok su financijska tržišta brzo prihvatila priču o smirivanju napetosti između SAD-a i Irana, brodarske kompanije i osiguravatelji i dalje procjenjuju da je rizik prolaska kroz Hormuški tjesnac vrlo visok.

Cijene pomorskog prijevoza navodno su dosegnule razine gotovo tri puta više od onih prije početka sukoba, a osiguravatelji sve češće traže posebna jamstva i dodatne klauzule za plovidbu kroz jedno od najvažnijih energetskih uskih grla na svijetu.

Hormuškim tjesnacem prolazi približno petina svjetske trgovine naftom, zbog čega svaka prijetnja sigurnosti plovidbe izravno utječe na globalno energetsko tržište.

Stručnjaci upozoravaju da bi nastavak visokih troškova prijevoza mogao zadržati pritisak na cijene energenata čak i ako političke napetosti nastave slabjeti.