Trgovac naoružanja kupio, a nije platio firmu u Srednjoj Bosni

Više od dva mjeseca nakon završetka javnog nadmetanja za prodaju, kupac "Vitezita", u srednjoj Bosni, nije uplatio ugovoreni iznos od oko deset i pol milijuna KM (oko 5,6 milijuna eura). Aktere u stečajnom postupku u tom prijeratnom gigantu namjenske industrije obavijestio je prije nekoliko dana da su uzroci probijanja rokova problemi pri transferu novca.

Najperspektivniji dio ove tvornice, namijenjen proizvodnji nitroglicerina i plastičnog eksploziva, prodan je, početkom veljače, kompaniji "Winsley Defence Group" iz Odžaka, na sjeveru Bosne i Hercegovine, čiji je vlasnik trgovac naoružanjem iz Hrvatske Zvonko Zubak.

Za Radio Slobodna Evropa Zubak kaže da očekuje skoro rješavanje problema s transakcijom novca iz Europske unije (EU), te najavljuje investicije i pokretanje proizvodnje.

''Nastao je problem pošto je to vojna industrija, a pojedine banke, nebitno što su to vaša vlastita sredstva, imaju zabranu da ih doznače na firmu koja ima dozvolu za takvo nešto. Tražimo način da zaokružimo kompletnu investiciju, jer će to biti projekt od više od 70 milijuna eura. To se sada rješava i u par dana ćemo pronaći premosnicu preko jedne druge banke, tako da bi onda taj novac mogao doći na firmu", kaže Zubak.

Firma iz Odžaka, u vlasništvu Zubaka, osnovana je 2018. godine, a početkom 2019. godine upisana je u registar kod Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH za oblast naoružanja i vojne opreme.

Ovoj firmi dio "Vitezita" prodan je za deset i pol milijuna maraka, nakon tri bezuspješna pokušaja javne prodaje i početne cijene koja je iznosila više od 37 milijuna maraka (18,5 milijuna eura).

Većinski vlasnik firme je bila Vlada Federacije BiH (jedan od dva entiteta u BiH).

Stečajna upraviteljica Behrija Huseinbegović nije odgovorila na upit RSE da prokomentira situaciju s kašnjenjem uplate novca za kupovinu tvornice. Tek je kratko, u pisanoj poruci, navela kako nema novih informacija vezanih za stečajni postupak.

Vlada vjeruje kupcu

Enver Mujezinović, koji u Odboru povjeritelja u "Vitezitu" zastupa Vladu Federacije BiH, odnosno Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva tog entiteta, tvrdi da nijedan kupac neće izložiti riziku svoj depozit, koji je iznosio deset posto za sudjelovanje u aukciji.

"Novac preko deset milijuna maraka, nije isto što i 10 KM. Pogotovo kada treba iz inozemstva uraditi transfer većeg iznosa u neku drugu državu, pa kad je to Bosna i Hercegovina, pa još namjenska/vojna industrija, onda nastupaju višednevne provjere, zadržavanje novca, odbijanje naloga za prijenos, jer uljudna Europa je dala uputu da njihove banke ne sudjeluju u transferima novca za vojnu industriju. Firma 'Winsley' i njen zastupnik dali su ozbiljnu garanciju, a s obzirom na to da se radi o većem iznosu, nema razloga da se ne sačeka. I nije ovo jedini slučaj gdje se daju pristojni rokovi, čak i šest mjeseci", naveo je Mujezinović za RSE.

Stečaj u "Vitezitu", koji je bio u većinskom vlasništvu Vlade Federacije BiH, proglašen je u novembru 2019. godine, nakon što je proizvodnja mjesecima bila obustavljena.

Ukupna potraživanja povjerilaca u stečajnom postupku "Vitezita“ premašuju 40 milijuna maraka (20 milijuna eura), a uključuju i zaostale plaće i neuplaćene doprinose za radnike.

Zubak tvrdi da u planu ima zapošljavanje više od 300 osoba, a među njima će, kako kaže, biti i dio dosadašnjih radnika "Vitezita".

"'Vitezit' se može oživjeti uz mnogo novca, a svi oni koji misle da bih ga kupio za nekih deset milijuna, pa nešto rasparčao, od toga nema ništa. U ovom poslu sam od 1987. godine i ja nisam taj. Želim raditi tamo vojni barut i već sam dogovorio s firmama izvana, tako da će trebati između 300 i 400 radnika. No, ne odmah, jer nam treba od 15 do 18 mjeseci da postavimo novu tehnologiju. Svi oni koji misle da to može biti gotovo za 15 dana ne znaju dovoljno o tom poslu. Želim napraviti taj 'Vitezit' da bude ponos Bosne, ali za to treba vremena. Nisu ga mogli preko noći pokrasti, pa ga tako ni ja ne mogu preko noći osposobiti", ističe Zubak.

Okolnosti zbog kojih je firma prodana

Zbog neisplaćenih plaća i doprinosa, za što odgovornim smatraju poslijeratna rukovodstva tvornice, radnici "Vitezita" su u nekoliko navrata prosvjedovali. Proteklih godina pješačili su i u Sarajevo, kako bi od Vlade Federacije BiH zahtijevali rješavanje svoga statusa i uvezivanje radnog staža.

Predsjednik Odbora povjerilaca "Vitezita", advokat koji zastupa najveći broj radnika, Adil Lozo, kaže da će radnička potraživanja biti izmirena, te da se očekuju konkretni potezi kupca.

"Radi se o objektima koji mogu isključivo služiti u svrhu proizvodnje u namjenskoj industriji. Dakle, situacija je takva da kupac može jedino nastaviti takvu proizvodnju i da zadrži radnike koji hoće i mogu da rade. Čekamo sad i vidjet ćemo. Po onome što smo vidjeli, Zubak je vlasnik kapitala, a banka prati taj posao. Imali smo posjetu bankara iz Češke koji prate tu investiciju i koji su prije nekih 15-ak dana došli na lice mjesta da pogledaju fabriku. Koliko znam, kazali su da je sve u redu što se njih tiče i da su sredstva operativna. Što se sada događa ne znam, ali znam da Europska unija (EU) ima diskriminatoran odnos prema BiH kao državi, što se manifestira kad je u pitanju ovaj transfer novca koji će održati 400 radnih mjesta", kazao je Lozo.

U priču o pokretanju proizvodnje ne vjeruje jedan od povjerilaca Mario Lujić, koji je suvlasnik jedne od 12 firmi 'kćerki' „Vitezita“.

Lujić za RSE ocjenjuje da je "stečajni postupak od početka bio farsa, te da je on nastavak dvodecenijske priče o kriminalu u 'Vitezitu'":

"Podnio sam nekoliko kaznenih prijava protiv aktera stečajnog postupka, koji je od prvog dana nezakonit. Sporna su nepriznavanja pravosnažnih sudskih presuda i rješenja upisa u sudski registar koje imam, te informacije koje se skrivaju. Dakle, kompletno vođenje postupka, od imenovanja Odbora povjeritelja".

Putem odvjetnika, Lujić je Općinskom sudu u Travniku uputio i podnesak u kojem je navedeno da „kupac u roku od 30 dana nije uplatio kupoprodajnu cijenu, te da se iz to razloga prodaja, od 1. veljače, mora proglasiti neuspjelom".

"No, o tome nema ni priče ni odgovora. Kompletan 'Vitezit' ostao je netaknut tijekom rata, ali nije preživio poslije, jer krajem 2009. godine i početkom 2010. dolazi do uništavanja i dislokacije postrojenja u Srbiju. Mislim da ni od ovih investicija nema ništa i da su to priče za malu djecu. Tu će biti samo livada, bar što se tiče to vojnog dijela. S druge strane, privredni eksploziv ima neku budućnost, jer BiH ima rudnike, kamenolome, a potrebni su i za izgradnju puteva", kaže Lujić.

Radnici čekaju vlasnika

Franjo Lekić, jedan je od troje radnika koji, u posljednjih mjesec dana, dolazi na posao u tvornicu eksploziva "Vitezit" u Vitezu, u srednjoj Bosni. U studenom 2019. godine je pokrenut stečaj u ovom nekadašnjem industrijskom gigantu za proizvodnju eksploziva za vojnu i civilnu upotrebu. Nakon stečaja, 190 radnika dobilo je otkaz i završilo na birou za zapošljavanje.

Njih 70-ak vraćeno je naknadno na radna mjesta, ali Lekić za Radio Slobodna Evropa (RSE) ističe da su od početka ožujka i oni obustavili rad.

"Ostalo je samo nas troje i zaštitari, a ostali se snalaze kako znaju. Ja sam bio poslovođa na vodovodu i ostao sam, jer firma ne smije biti bez vode. U 'Vitezitu' sutra može početi proizvodnja i samo se čeka na odluku čovjeka koji je kupio tvornicu da kaže: 'Nastavite i radite'. A ovako, što ćemo? Nema nikoga tko će biti direktor, kome ćeš otići prodati, tko će dovesti sirovine kad se ove potroše“, priča Lekić.

Povijest 'Vitezita'

Vojni ekspert Berko Zečević ističe da je "Vitezit" prije ratnih devedesetih bio tvornica svjetskog glasa, koja je zapošljavala ogroman broj ljudi.

Radnici su, kaže on, imali ekstremno visoke plaće, dok sada veliki broj njih "radi u trgovačkim centrima u Vitezu za plate od kojih jedva preživljavaju".

Kao i brojne druge tvornice, "Vitezit" su, kako tvrdi, uništile vladajuće nacionalne političke strukture koje su "iskoristile vojnu industriju za privatne ciljeve pojedinih utjecajnih pojedinaca i grupacija".

"Predsjednik Upravnog odbora u Vitezitu uvijek je bio iz SDA, a direktor iz HDZ-a BiH. I jedna i druga politička opcija promatrale su kako se uništava ta tvornica. Dakle, prvo su uništavali tvornicu, a sada hoće da je se riješe u smislu da bude privatizirana. Oni prodaju ne samo imovinu, nego i znanja, a to nitko ne spominje. Drugo, prodaju brend, jer tamo nema opreme s obzirom na to da je najveći dio nestao u poratnom periodu“, ističe Zečević i dodaje kako ne vjeruje da će odgovorni za uništavanje ikada biti sankcionirani.

Tvornica raketnog baruta i eksploziva u Vitezu otvorena je 1950. godine. Do raspada bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) nosila je naziv "Slobodan Princip Seljo, koji je dobila po sudioniku Narodnooslobodilačke borbe.

Do proglašenja stečaja, većinski vlasnik poslijeratnog "Vitezita" bila je Vlada Federacije BiH.

Nakon višegodišnjih protesta nezadovoljnih radnika, blokiranih računa firme, te gubitka tržišta za prodaju proizvoda, stečaj u „Vitezitu“ pokrenut je u novembru 2019. godine.

Pokrenut je uz obrazloženje Vlade Federacije BiH da su rezultati u toj tvornici izostali, iako je u nju u posljednjih deset godina iz proračuna tog bh. entiteta izdvojeno više od 16 milijuna maraka (osam milijuna eura).