Transjadranski plinovod spreman

Južni plinski koridor (Southern Gas Corridor, SGC) je najveći projekt plinovoda na svijetu od 2017. godine. Transjadranski plinovod (Trans Adriatic Pipeline, TAP), posljednji krak tog golemog koridora će plin s nalazišta u Kaspijskom moru pred obalom Azerbajdžana preko Gruzije, Turske, Grčke i Albanije "preskočiti" Jadran i taj plin dovesti do juga Italije. Luca Schieppati, izvršni direktor TAP-a tvrdi kako je taj krak već spreman i kako će plin poteći u roku koji je predviđen.

Južni plinski koridor je projekt koji je zdušno podržavao i američki predsjednik Trump jer će preko njega do potrošača u južnoj Europi stizati i američki ukapljeni plin s terminala u Grčkoj - a na njega su priključeni i terminali u Turskoj. No i s novim predsjednikom se tu najvjerojatnije ništa neće promijeniti: "S Bidenom kao predsjednikom će se SAD vratiti međunarodnoj akciji očuvanja klime. Bit će teško vidjeti predsjednika Joea Bidena da tako gura američki ukapljeni plin u Europu kao što je to činio Donald Trump jer takvo fosilno gorivo je jasno u sukobu s njegovim planovima za klimu", kaže Simone Tagliapietra iz briselskog instituta Bruegel.

"Ali to neće značiti neku promjenu prema Južnom plinskom koridoru, posve suprotno od toga."

Prosvjed protiv plinovoda u Apuliji 2017.

Makar se Talijani ovim plinovodom mogu barem nadati jeftinijem plinu, projekt nije bio neosporan jer se u gradnji nije uvijek mogao očuvati okoliš, piše DW.

Jer to je i gospodarski i politički projekt: gospodarski jer prije svega talijanski potrošači mogu očekivati da će većim izborom izvora odakle dolazi plin i cijena plina biti manja. Ali politički je tu bitno da se smanji ovisnost Europe od Rusije. Kako objašnjava Schieppati, kapacitet TAP-a se, ovisno o tržištu, može povećati i na čak 20 milijardi kubičnih metara (BCM) prirodnog plina godišnje, a plin iz Azerbajdžana će pokrivati oko 30% potrošnje plina u Bugarskoj, 20% u Grčkoj i oko 12% u Italiji.

Je li i to siguran izvor?

Južnom plinskom koridoru sad još nedostaje krak koji bi plin vodio uzduž istočne obale Jadrana: "Infrastruktura TAP-a omogućava dovođenje plina u zemlje zapada Balkana kojima nedostaje komercijalna ponuda plina, kao što je Albanija, Kosovo i Crna Gora, baš kao i tržišta koja imaju izuzetno malenu potražnju od manje nego pola BCM godišnje i koja to kupuju isključivo iz Rusije kao što je Bosna i Hercegovina", objašnjava Mariana Liakopoulu iz instituta za energetsku sigurnost pri NATO-u. I ona ističe važnost planiranog Jonskog-jadranskog plinovoda iz Albanije do Hrvatske i još jedan LNG terminal na Krku. To otvara mogućnost da se plin s Južnog plinskog koridora dovede i u zemlje središnje Europe poput Mađarske koje su praktično posve ovisne o plinu iz Rusije.

No opet politički je i ovaj plinovod osjetljivo pitanje: čak i da se ne ulazi u trenutno političko ustrojstvo Azerbajdžana - a i Turske, tu je i oružani sukob oko Gorskog Karabaha između Azerbajdžana i Armenije. "Ako taj sukob eskalira do točke gdje bi ugrozio taj plinovod - koji doduše vodi sjevernije od područja sadašnjih oružanih sukoba, to bi bila opasnost za status Azerbajdžana kao pouzdanog izvoznika plina Europe", smatra Liakopoulu.

Razlika između Južnog toka i Transjadranskog plinovoda

Naravno da to nije samo trgovina, nego i politika: Južni tok je trebao dovoditi ruski plin i tako samo još povećati ovisnost Europe od Rusije. Transjadranski plinovod vodi plin iz Azerbajdžana preko Gruzije, Turske, Grčke i Albanije, ali tu su i LNG terminali

Turska postaje važnija za Europu

Ipak, ona misli kako je rizik minimalan jer je to plinovod od kojeg svi imaju potencijalno samo koristi. I turski diplomati, inače već zbog politike Ankare neskloni Armeniji, ne vjeruju kako čak i u ovom oružanom sukobu prijeti opasnost za plinovod: "Ako Armenija ikad pokuša uništiti infrastrukturu za eksploataciju nafte i plina u Azerbajdžanu, to će neposredno biti usmjereno protiv sigurnosti opskrbe energijom Europske unije", procjenjuje jedan turski diplomat. Zato je malo vjerojatno da će Armenija htjeti tako poremetiti odnose sa zemljama Europe, piše DW.

Najveći gubitnik Južnog plinskog koridora je zapravo - Ukrajina. Sjevernim tokom plin stiže iz Rusije u Njemačku, sad je i ovaj plinovod zaobilazi. No Ukrajina, zbog napetosti sa susjednom Rusijom ionako sad kupuje plin sa zapada tako da više nema razloga za ljutnju na Tursku: "Odnosi Turske i Ukrajine su se u posljednje vrijeme popravili, a promjena uloge Turske na svjetskom tržištu plina nudi mogućnost i da se suradnja proširi i na Ukrajinu", objašnjava Gürkan Kumbaroglu sa Sveučilišta Bogazici.

Za njega Južni plinski koridor znači i da će Turska imati veće značenje za Europu: jer prema očekivanjima, već sredinom sljedeće godine će preko Turske potrošačima u Europi moći stizati 25,75 milijardi kubičnih metara plina godišnje - a to je već 5,3% potrošnje Europske unije prema podacima iz 2019. godine.