Gašenje bh. giganata: Nekada simboli industrijske snage, danas prazne hale
Bosna i Hercegovina sve brže ostaje bez industrijskih giganata, koji su nekada hranili cijele gradove. Koksara, Željezara, tvornice namještaja i tekstila – jedna po jedna odlaze u stečaj ili potpuno zatvaraju pogone.
Radnici ostaju bez posla, dok se investitori sve teže odlučuju doći u BiH zbog komplicirane administracije i nesigurnog poslovnog ambijenta. Kako izgleda život nakon gašenja poduzeća i što država može učiniti?
Gubitak radnih mjesta
Nekada simboli industrijske snage, danas prazne hale, zahrđali strojevi i zaključane kapije. Brojne tvornice širom Bosne i Hercegovine, koje su desetljećima zapošljavale tisuće ljudi, danas više ne postoje ili rade minimalnim kapacitetom.
Zatvaranje velikih tvrtki automatski povlači i lančanu reakciju – manje posla imaju prijevoznici, trgovine, ugostitelji i mali obrtnici. Gradovi koji su živjeli od industrije sada se suočavaju s iseljavanjem i padom životnog standarda.
Strani investitori koji bi mogli otvoriti nova radna mjesta često odustaju prije nego što uopće počnu. Kao ključni razlog navode komplicirane procedure, različite zakone na više nivoa vlasti, dugotrajno izdavanje dozvola i nesigurnost poslovnog ambijenta.
"Gube se radna mjesta, investitori odustaju od investicija, odlaze u neke druge zemlje, tamo gdje su uvjeti pogodniji gdje ne more plaćati 35 posto poreza i doprinosa za svoje uposlenike, gdje se javna administracija umjesto da se smanjuje i bude efikasna ona se povećava i iz godine u godinu je neefikasnija i opterećujuća i za poslodavce i za svakoga tko radi, tko nešto novo stvara. Mi još uvijek živimo u državi u kojoj gospodarstvenici plaćaju između 3500 i 3700 parafiskalnih nameta", navela je direktorica Biznis magazina Alamsa Bajrić za BHRT.
Bez otpremnina i staža
Najveći teret, ipak, snose radnici. Mnogi nakon zatvaranja tvornica ostaju bez otpremnina, bez uvezanog radnog staža i bez mogućnosti da se ponovo zaposle u struci. Posebno teško je starijim radnicima, koji se teško mogu prekvalificirati ili pronaći posao u privatnom sektoru.
Ova priča nije počela jučer. Propast industrije u BiH vuče korijene još iz privatizacija nakon rata, kada su tvornice umjesto strateških investitora često završavale u rukama onih koji su kroz certifikate i sumnjive dogovore ulazili u poduzeća.
"Kada je krenuo zakon o privatizaciji, njime su uspostavljeni i famozni certifikati. Ta odluka je zapravo u pozadini svega onoga lošega što se kasnije događalo", istaknuo je novinar Marko Divković.
"Za ovo stanje je najodgovornija politika i vlast u državi BiH, Federaciji BiH pa i kantonima", istaknuo je predsjednik Saveza samostalnih sindikata Tuzlanskog kantona Fahrudin Šahović.
Dok hale ostaju prazne, a dimnjaci bez dima, pitanje je koliko još industrije BiH može izgubiti prije nego što ostane bez radnih mjesta koja su nekada bila oslonac ekonomije.
Ono što je nekada bila industrijska snaga države, danas postaje simbol propadanja i nebrige. Radnici traže rješenja, ali ih najčešće dočekuje tišina. Bez ozbiljnih reformi i jasne strategije, BiH riskira da potpuno izgubi proizvodni sektor.
