BiH bez jasne strategije za život nakon ugljena

Bosna i Hercegovina se međunarodnim sporazumima obvezala do 2050. godine pogasiti termoelektrane i rudnike ugljena te tako okončati proces dekarbonizacije.

Koliko god zelena tranzicija pozitivno utjecala na smanjenje onečišćenja i kvalitetu života, ona će ugasiti na tisuće radnih mjesta.

U termoelektranama i rudnicima radi oko 12.000 radnika

Oko 12.000 zaposlenih trenutačno radi u termoelektranama i rudnicima, a država nema jasnu strategiju što učiniti s tim ljudima kao ni s lokalnim zajednicama u kojima je rudarstvo bilo nositelj razvoja, a koje bi mogle ostati puste.

U Republici Srpskoj oko 60 posto ukupne proizvodnje električne energije dolazi iz termoelektrana, što jasno pokazuje veličinu izazova.

Termoelektrane izravno zapošljavaju oko 5.000 radnika, dok je broj neizravno vezanih radnih mjesta oko 10.000.

Primjera radi, samo u Gacku je oko 1.900 radnika zaposleno u rudniku i termoelektrani koja je uz Ugljevik najveći proizvođač struje u Srpskoj.

Novinarka i glavna i odgovorna urednica hercegovačkog portala Direkt Milanka Babić Kovačević iz razgovora s lokalnim stanovništvom zaključila je kako oni nisu zabrinuti.

"Stanovnici Gacka s kojima sam razgovarala nisu zabrinuti. Kako su mi rekli, otkad je otvorena termoelektrana govore kako joj je kraj, a ona radi već 40 godina. Mislim kako ovdje malo tko suštinski razmišlja o tome što poslije. Doduše, znatan postotak već ima izlaznu strategiju – neko imanje na selu s kojega već ostvaruje neki prihod ili plan za sezonski rad na hrvatskoj obali", kaže ona.

Međutim, kako svjedoči, Gacko se gasi unatoč tome što ima resurs kao što je RiTE.

Iako službeno ima oko 9.000 stanovnika, u stvarnosti se barata s brojkama od šest do sedam tisuća, uglavnom sredovječnih i starijih ljudi budući da u osnovnoj i srednjoj školi ima samo 960 učenika.

"Građani plaćaju ljude koji bi trebali rješavati probleme – od premijera, resornog ministra, pa do lokalne vlasti i menadžmenta Elektroprivrede, ali ni njima učinci dekarbonizacije nisu prioritet", kaže Babić Kovačević.

Vlasti očekuju pomoć EU-a

U Ministarstvu energetike i rudarstva Republike Srpske nisu previše zabrinuti jer proces dekarbonizacije vide kao dugoročan put.

Očigledno je, kažu oni, kako tranzicija radne snage ne može biti provedena u kratkom roku.

"Zatvaranje termoelektrana stoga mora biti postupan, dugoročan proces koji će u najvećoj mogućoj mjeri ublažiti posljedice po radna mjesta i sigurnost opskrbe energijom", kažu u ministarstvu.

Dodaju KAKO već 15 godina rade na stvaranju povoljnog poslovnog ambijenta za ulaganja u obnovljive izvore energije te KAKO im je sljedeći korak prekvalifikacija i transfer radne snage s termoelektrana u sektor obnovljivih izvora, energetsku učinkovitost, ali i u druga područja poput turizma i poljoprivrede.

Međutim, svjesni su kako to neće ići baš tako lako jer je otpor u rudarskim krajevima velik.

Napominju kako je BiH tradicionalno "regija ugljena", što njezinu energetsku tranziciju čini posebno složenom i osjetljivom.

"Stoga s razlogom očekujemo da europske financijske institucije pomognu tu tranziciju kako bi se sanirale vrlo složene posljedice koje mogu nastati“, zaključuju u resornom ministarstvu.

Iz EU-a poručuju kako mogu računati na tu pomoć. Podsjećaju kako igraju središnju ulogu u tranziciji BiH s ugljena preko Fonda za pravednu tranziciju, ali i drugih mehanizama.

"Fond za pravednu tranziciju usmjeren je na regije koje su najviše pogođene dekarbonizacijom, pružajući financijska sredstva i tehničku pomoć za poticanje gospodarske diversifikacije", kažu oni.

Dodaju kako BiH na raspolaganju ima i Program razmjene regija ugljena i projekte Horizon Europe, koji olakšavaju razmjenu znanja, inovacije i izgradnju kapaciteta.

Podsjećaju kako je od 2020. do 2023. godine trajala regionalna “Inicijativa za regije ugljena u tranziciji na Zapadnom Balkanu i u Ukrajini” s ciljem pružanja potpore tim regijama u prelasku s ugljena na zelenu energiju na pravedan i održiv način.

"Ta inicijativa uspostavljena je kako bi olakšala razmjenu iskustava između regija ovisnih o ugljenu u EU-u i onih u Bosni i Hercegovini. Cilj je bio omogućiti zainteresiranim stranama stjecanje jasnog razumijevanja procesa, predviđanje koraka koji predstoje i pripremu u skladu s tim, te istodobno osigurati da se u potpunosti vodi računa o svim pojedincima i zajednicama na koje to izravno ili neizravno utječe i da ne budu zapostavljeni", kažu u Izaslanstvu EU-a u BiH.

Na termoelektrane naslonjen kompletan elektroenergetski sektor

U Federaciji BiH nisu sigurni kako će uopće napustiti termoelektrane na ugljen. One su bazna energija na koju je naslonjen kompletan elektroenergetski sektor.

Moraju graditi nove proizvodne kapacitete koji će osigurati baznu proizvodnju električne energije kao što su hidrocentrale, vjetroparkovi i solarni parkovi, a tu su, kako priznaju, u desetljetnom zaostatku.

„Ovi projekti predstavljaju potencijal za otvaranje novih radnih mjesta kao i prekvalifikaciju radnika iz jedne tehnološke branše u drugu, koja je društveno-ekološki prihvatljivija. Svi sudionici u BiH, počevši od politika, nadležnih ministarstava, odnosno zakonodavne i izvršne vlasti, preko lokalnih samouprava, planera i energetskih kompanija, imaju obvezu uključiti se u ovaj proces na dobrobit društva u cjelini“, rekli su za CAPITAL u Elektroprivredi BiH.

Inače, u Europi se mogu naći brojni pozitivni primjeri energetske tranzicije piše Capital.ba.

Nekadašnji rudarski regija Ruhr u Njemačkoj potpuno je transformirana nakon zatvaranja rudnika ugljena. Industrijski kompleksi pretvoreni su u kulturne centre i muzeje koji privlače turiste iz cijeloga svijeta.

Paralelno, regija je uložila u obnovljive izvore energije i tehnološki sektor, stvarajući nova radna mjesta i smanjujući ekološki otisak.

Rudarski centar Saarland okrenuo se novim tehnologijama nakon gašenja rudnika početkom 2000-ih. Bivše rudarske zone transformirane su u industrijske i tehnološke parkove, uz snažan fokus na IT i istraživanje i razvoj. Ova energetska i industrijska tranzicija omogućila je regiji zadržavanje radnih mjesta i postala primjer zelene transformacije.

Austrija, poznata po rudnicima ugljena, suočila se s masovnim zatvaranjem tijekom 1990-ih i 2000-ih godina. Lokalna vlast je u suradnji s EU fondovima razvila projekte za obnovljive izvore energije i turizam te program prekvalifikacije radnika. Rezultat je postupna diversifikacija gospodarstva i smanjenje nezaposlenosti.