UniCredit u problemima

UniCredit Grupacija je u proteklom tromjesečju poslovala s gubitkom od čak 10,6 milijardi eura. U prvih devet mjeseci ove godine UniCredit je poslovao s gubitkom od 9,3 milijarde eura, no taj minus do kraja godine će po nepisanom pravilu u bankarstvu biti znatno veći. Rejting agencija Moody's jučer je stavila rejting ove banke na razmatranje radi mogućeg sniženja, a na razmatranje su stavljeni i rejtinzi ogranaka te banke u drugim zemljama.

U svom strateškom planu do 2015. ova banka je, uz oštre mjere štednje, najavila prikupljanje svježeg kapitala u visini 7,5 milijardi eura te rezanje radne snage za 12 posto, odnosno oko 5000 zaposlenika. Jačanjem kapitalne osnovice, smanjenjem investicijskog bankovnog poslovanja i preusmjeravanje fokusa na temeljno poslovanje u Italiji, Austriji, Njemačkoj, Poljskoj Turskoj, izvršni direktor Federico Ghizzoni planira tu najveću talijansku banku zaštititi od tržišne promjenjivosti i stabilizirati dobit. Pritom se u planu navodi da će se pri kreiranju poslovnih strategija za svaku pojedinu zemlju u srednjoj i istočnoj Europi rukovoditi kriterijima profitabilnosti i samofinanciranja".

Za 2011. se neće povećavati dividenda, a UniCredit bi trebao ojačati svoj kapital za desetak milijardi eura, no pravo je pitanje gdje danas u sveopćoj ekonomskoj i financijskoj krizi pronaći taj kapital, posebice ako znamo da su rezanja i vjerojatno povećanje određenih novih poreza i nameta u Italiji pogođenoj krizom neizbježna.

Prema nekim scenarijima, ukoliko bi matična banka u Italiji posegnula za povlačenjem kapitala iz banaka-kćeri prije svega u jugoistočnoj Europi, pa tako i iz UniCredit banke koja kao jedna od najvećih posluje i u našoj zemlji, to bi izazvalo kaos na našem tržištu, jer bi se sigurno još više postrožili kreditni uvjeti, a od komite-nata bi se zahtijevali i neki uvjeti koje oni - a dobro je poznata ekonomska situacija u BiH - jednostavno ne bi mogli ispuniti.

Jedan od najuglednijih bankara u našoj zemlji koji prati ova događanja oko UniCredit banke ocijenio je u razgovoru za Dnevni list kako tu imamo više problema. Jedan je da će se taj gubitak do kraja godine sigurno još više povećati.

Kao drugi problem se pojavljuje vlasnički udjel Libije, odnosno libijskih investicijskih fondova u UniCredit banci, od nekih 7,5 jardi eura, jer se sad postavlja pitanje čiji je to novac. On je trenutačno "zamrznut" i s njime nitko ne raspolaže, a hipotetski se može dogoditi da se njime, uvjetno rečeno, izmire troškovi koalicijskih snaga koje su intervenirale tijekom rušenja režima Moamera Gadafija.

Treći problem oko UniCredit banke je više od 32 milijarde eura obveznica talijanske države koje su u vlasništvu UniCredita, a Italija je među tri najveće, ali i među tri najzaduženije zemlje u Europi i nalazi se u, blago rečeno, nezahvalnoj situaciji. Talijanske obveznice je danas nemoguće unovčiti iako se nude uz jako visoke kamate, i do osam posto, ističe ovaj ugledni bankar.

Nama najvažnije pitanje je što bi se moglo dogoditi s bankom-kćeri UniCredita u našoj zemlji. Medu mogućim scenarijima, od kojih su i neki već službeni, talijanski UniCredit koji posluje u više od dvadeset zemalja planira ići u prodaju banaka-kćeri, prvenstveno u istočnoj Europi - Ukrajini i Kazahstanu. No tada se postavlja pitanje tko će to kupiti.

Sličnih primjera smo već imali gdje su neke europske banke godinama bile na prodaju, no na kraju ih je morala preuzeti država. I sad je, primjerice, austrijska Hypo banka na prodaju i država Austrija u čijem je vlasništvu bi je se "riješila", no jednostavno nema interesa i "ne može se ništa prodati".

UniCredit Grupacija, kako bi spasila kakav-takav rejting u Europskoj uniji, najvjerojatnije će ići za povlačenjem sredstava iz banaka koje nisu u EU-u. To ne mora nužno značiti zatvaranje banke, no povlačenje likvidnosti stvara "nered" na tim tržištima. UniCredit je, primjerice, u Hrvatskoj prva banka, a u BiH je među prve tri.

Prema našim bankarima koji rade u Beču i koji su pristali govoriti za Dnevni list, situacija je izuzetno alarmantna. Trenutačno se tek uzgred spominje prodaja poslovanja, no ta bi priča već za tjedan ili dva mogla postati jako aktualna. Najveći je problem, ističe sugovornik Dnevnog lista iz bankarskog sektora koji je zbog prirode svog posla zatražio da ostane anoniman, taj što će se u slučaju nepronalaženja kupca - a sugovornik smatra da ga neće biti- dogoditi da talijanski UniCredit povuče likvidnost iz banaka izvan Europske unije.

Tome kad se doda problem desetaka milijardi eura talijanskih državnih obveznica (Pet najvećih banaka u Italiji drži 164 milijarde eura duga te zemlje, a Intesa i UniCredit čak 110 milijardi eura talijanskih obveznica) i Gadafijev kapital, dobijemo iznos od 46 milijardi eura koje predstavljaju potencijalni udar na likvidnost, što čini gotovo polovicu iznosa od 110 milijardi eura s koliko je EU mislio pomoći europski bankarski sektor! Sugovornik Dnevnog lista ističe kako nema šanse da je Bruxelles spreman dati toliki iznos samo jednoj banci.

Iako se danas o tome šuti, sugovornik iz bankarskog sektora smatra da će ova tema već za dvadeset dana postati izuzetno aktualna, posebice ako znamo međupovezanost bankarskog sektora i generalno gospodarstva kako u EU-u i regiji tako i u BiH. Iako je izvršni direktor UniCredita Federico Ghizzoni istaknuo da će se pri kreiranju poslovnih strategija za svaku pojedinu zemlju rukovoditi kriterijima profitabilnosti i samofinanciranja, sugovornik Dnevnog lista ističe kako će se čelnici ove banke rukovoditi kriterijem udaljenosti. Službene informacije su uvijek nekako logične i daju se prema nekom poslovnom rezonu, no to nije tako, ističe.

Sigurno je kako se neće dogoditi najcrnji scenarij povlačenja s tržišta, no sugovornik smatra da bi se - iako bi to sličilo situaciji da lav otima hranu ptici - mogao dogoditi scenarij povlačenja likvidnosti. Tu dolazimo do problema da bi banka u tom slučaju morala radi svog poslovanja izvršiti određeni pritisak na klijente koji bi morali do najsitnijih detalja ispoštovati svoje aranžmane, što bi za mnoge bilo nemoguće.