Tužna priča invalida rada: Dvadeset godina čeka posao koji ne postoji!

Ruža Pandža je u pogonima Pamučne industrije “Đuro Salaj” u Mostaru počela raditi kada je imala 21 godinu. Radila je kao posluga stroja u pogonima predionice punih pet godina, sve do te 1976. godine kada joj se život promijenio. 

- Za vrijeme pauze, strojevi se nisu gasili iako su radnici išli na kratkotrajni odmor. Neki od nas bili su zaduženi da to vrijeme iskoriste kako bi se očistili strojevi od nakupljene nečistoće. I dok sam čistila jedan od tih strojeva, pokrenula se tkaonica koja mi je ozlijedila tri prsta desne ruke, počela je Ruža svoju životnu priču dok smo sjedili ispred njezine obiteljske kuće u naselju Orlac gdje živi sa suprugom Vinkom. 

Nakon godina invalidnosti, rata, marginaliziranja i gubitka posla, Ruža i danas zrači pozitivnom energijom. Kao da osmijehom i vedrim pogledom prkosi nedaćama i lakše nosi breme životnih problema. Takva je i kada se prisjeća prijeratnih godina i ozlijede u Đuri Salaju.

- Kako sam izrazila želju da me na liječenje pošalju u Zagreb, gore sam bila dvadesetak dana. Nakon povratka iz bolnice, oko pola godine provela sam na bolovanju oporavljajući se od ozljede. Kada je završilo bolovanje, komisija koja je produživala bolovanje, naložila mi je da u firmi riješim hoće li me poslati u mirovinu ili na profesionalnu rehabilitaciju, nastavlja priču. Dodaje kako su je tada iz Pamučne industrije odlučili poslati na školovanje i prekvalifikaciju u Upravnu školu koja se tada nalazila na Rondou. 

- Tri godine sam išla u školu za arhivara. Za to vrijeme primala sam plaću iz “Đure Salaja”. Nakon što sam završila doškolovanje, vratila sam se u firmu gdje sam raspoređena na posao arhivara, rekla nam je. 

Tu priča nakratko završava. Kao da je preko Ružinog lica kliznula tamna sjena nadolazećeg ratnog vihora kroz taj jedan trenutak tišine ispraćen pogledom izgubljenim daleko preko Neretve. Iako se osmijeh na lice odmah vratio, sjeta za nekim davnim vremenima ostala je u pogledu. 

- Dvadeset godina i osam mjeseci radnog staža imala sam u “Đuri Salaju”. Nakon rata nema tvornice, nema posla, nema plaće. Ruža ubrzava svoju priču. Kao da želi  ovo loše što prije ispričati. Od završetka rata imala je tri operacije štitne žlijezde, redovito ide na liječničke kontrole i redovito je tražila invalidsku mirovinu. I redovito je odbijena. 

Prvi je put invalidsku mirovinu tražila 1995. godine, a nakon što su je i 2007. godine odbili, prestala je s pokušajima da ode u invalidsku mirovinu. 

- U rješenju su jednostavno naveli da ne ispunjavam uvjete za invalidsku mirovinu. Kažu kako sam sposobna za rad arhivara. Iz Zavoda za zapošljavanje gdje sam prijavljena nikada me nisu zvali. Očito kako arhivar nikome ne treba. A kome bi i trebao. Ako ništa barem sam zdravstveno osigurana preko njih, priča nam Ruža. 

Na kraju razgovora kaže kako nema nikakvih novčanih primanja. Pomažu rodbina i bliski prijatelji. S optimizmom u glasu kaže kako je izdržala do sada, pa će izdržati još dvije godine. Tada će ispunjavati uvjete za starosnu mirovinu.

Nema poslodavaca koji bi zaposlili invalide rada

Boris Pupić, stručni suradnik za odnose s javnošću, informiranje i izdavaštvo Agencije za rad i zapošljavanje BiH ističe kako je najveći problem invalida rada na tržištu rada nezaposlenost, odnosno zapošljivost ovih osoba. 

- Ovdje ključnu ulogu imaju poslodavci i stereotipi koje postoje prema invalidima. Potrebno je jačati svijest poslodavaca da osobe s invaliditetom mogu raditi i obavljati određenu vrstu poslova jednako kao i druge osobe. Jer i kada postoje sredstva koje izdvajaju entitetski zavodi za zapošljavanje osoba s invaliditetom, ona često ostaju neiskorištena jer nema poslodavaca koji bi iskoristili ta sredstva i zaposlili ove osobe. Pored svega, ne smijemo zaboraviti da postoje pojedine tvrtke koje zapošljavaju isključivo osobe s invaliditetom i takve tvrtke treba promovirati kao dobru praksu zapošljavanja, te ono što je najvažnije, da sve te tvrtke posluju sa profitom što je osnovni cilj poslodavca, rekao nam je Boris Pupić ispred Agencije za rad i zapošljavanje BiH.

Ističe kako Agencija za rad i zapošljavanje BiH po svojim nadležnostima nema aktivnu ulogu na domaćem tržištu rada, već je ta uloga data zavodima i službama za zapošljavanje. 

Svaki od zavoda i službi zapošljavanja ima u svom programu rada aktivne politike zapošljavanja, te pripadajuća im sredstva, koja se vezuju za osobe s invaliditetom.