Tko te gleda iz mostarskog smeća?
Godinama je već mostarsko smeće neiscrpna tema. Glavni zaključak svih rasprava, na kojoj god se one stvarnoj ili virtualnoj platformi provodile, je taj da nadležne službe ne rade svoj posao.
Godinama je jedna od najvrućih tema u vrućim ljetnim sezonama kiselih krastavaca kako smeće smrdi kako, kako je ružna slika grada za turiste i kako se nešto mora poduzeti. A onda se, opet godinama, sve svodi na ispraznu priču i dočeka se zima i prvi vjetrovi koji će otjerati smrad i olakšati deponije premjestivši ono što se može premjestiti nekome drugome pred vrata.
Niti jedna (ozbiljna) rasprava nije završila zaključkom da je za smećarsku katastrofu kriv onaj tko promaši kontejner, tko baci ''sa strane'' i tko misli da se građevinski otpad i stari kauč može odložiti uz kontejnere jer, eto, ne plaća se smeđe džabe.
Uvažena gospoda, koja se do izložbi, kazališta, ispraznih kafica i jeftinih provoda uz skupa pića, zaboravljaju kako do svojih odredišta prolaze kroz ekološku stravu i užas i da svoju djecu navikavaju da je normalno da se igraju na deponijama jednako kao neka druga djeca kojom svoju plaše.
Dakle, upirući prstom i u odgovorne i nadležne, drugim prstom treba uprijeti u samoga sebe kad se krene s rješavanjem svojih viškova. Bio to papirić od slatkiša, maramica od ispuhanog nosa ili pregradni zid i stari kauč izbačeni iz džepa i rekonstruiranog doma.
Sve vas iz (mostarskog) smeća gleda vaš lik i smeće kroz koje se probijate da biste glumili normalnu gospodu i normalne građane vaše je ogledalo. S jako tužnim likom.
