Sulude brojke: Za gubitaše milijarde maraka državne pomoći, za inovacije i razvoj 60 tisuća

Državnu pomoć u Bosni i Hercegovini mogu dodjeljivati tisuće institucija, od ministarstava i općina do javnih fondova, zavoda i agencija. Samo u posljednjih pet godina iz entitetskih, županijskih i općinskih proračuna isplaćeno je više od 1,1 milijarde eura subvencija i grantova.

Jedinstven i transparentan pregled koliko novca iz proračuna završava kod javnih i rijetkih povlaštenih privatnih poduzeća ne postoji.

Milijarde nestale u "simbolima prošlosti"

Prema podacima iz izvješća o državnoj pomoći, od 2020. do 2024. godine u BiH nije izdvojen nijedan euro za istraživanje, razvoj i inovacije.

Bosna i Hercegovina godišnje izdvaja oko 200 milijuna eura za državnu pomoć, ali najveći dio tog novca završava u subvencioniranju javnih poduzeća i pokrivanju njihovih višemilijunskih gubitaka, pokazuju izvješća o državnoj pomoći koje je analizirao Radio Slobodna Europa.

Za razliku od zemalja Europske unije, poput Njemačke i Francuske, koje državnu pomoć koriste za razvoj novih industrija, zelenu tranziciju i tehnološke inovacije, BiH najveći dio javnog novca usmjerava prema sektorima koji bez kontinuiranih subvencija teško mogu opstati.

Prema podacima iz analiziranih izvješća, gotovo polovica ukupne državne pomoći u BiH odnosi se na takozvane usluge od općeg ekonomskog interesa, a među najvećim korisnicima pomoći nalaze se željeznice, poštanska i komunalna poduzeća te javni prijevoz.

Samo u posljednjih pet godina iz entitetskih, županijskih i općinskih proračuna isplaćeno je više od 1,1 milijarde eura subvencija i grantova.

Za tehnološki razvoj, istraživanje i inovacije u istom razdoblju izdvojeno je svega oko 60.000 eura i to 2025. godine.

Ako se tome pridodaju transferi koje javne kompanije isplaćuju povezanim društvima u svom vlasništvu, ukupni iznos državne pomoći premašuje milijardu eura godišnje.

Državna pomoć ima smisla, ali ne kako se to radi u BiH

"Zemlje EU državnu pomoć koriste kako bi stvorile novu vrijednost i povećale konkurentnost. U BiH se pomoć uglavnom koristi kako bi se spriječio kolaps postojećih sustava", rekao je za RSE umirovljeni profesor ekonomije Rajko Tomaš.

Tomaš kaže kako ideja državne pomoći sama po sebi ima smisla, "ali način na koji to radimo u BiH baš i nema".

"O tome sam godinama pisao i govorio, pokušavao nešto promijeniti, ali bez uspjeha. Vidim da se sustav kreće u potpuno drugom smjeru", rekao je Tomaš za RSE, koji je bio i član vijeća koje bi trebalo nadzirati dodjelu državne pomoći u BiH.

Zašto nema preciznih podataka?

Objava službenih izvješća kasni godinama i ona često ne sadrže podatke o krajnjim korisnicima pomoći niti precizne iznose dodijeljenih sredstava.

Entitetska ministarstva još nisu objavila podatke za 2025., dok je Vijeće za državnu pomoć BiH posljednje dostupno izvješće objavilo za 2023. godinu.

Reforma sustava državne pomoći jedan je od uvjeta koje je Europska komisija postavila BiH u procesu otvaranja pristupnih pregovora s Europskom unijom, uključujući jačanje kontrole nad dodjelom pomoći i veću transparentnost.

Prema zakonu, Vijeće za državnu pomoć BiH mora unaprijed odobriti programe državne pomoći prije nego što ih provedu vlade, ministarstva ili lokalne vlasti. U slučaju sumnje na nezakonitu pomoć, Vijeće može pokrenuti istragu i naložiti povrat sredstava.

U proteklih pet godina Vijeće je to naložilo sedam puta, a pet slučajeva završilo je u dugotrajnim sudskim procesima nakon žalbi vlada i ministarstava.

Osam članova Vijeća imenuju entitetske vlasti prema nacionalnom ključu, a odluke se donose konsenzusom, što u praksi omogućuje političke blokade i veto mehanizme, slično modelu odlučivanja u Konkurencijskom vijeću BiH.

Niže razine vlasti državnu pomoć često ne prijavljuju ili je ne prikazuju jasno u izvješćima o izvršenju proračuna, na što se upozorava i u revizorskim izvješćima za Federaciju BiH i Republiku Srpsku.

Neke županije javno objavljuju samo imena korisnika, ali ne i iznose dodijeljene pomoći.

Jedinstveni javni registar korisnika državne pomoći u BiH ne postoji.

Za inovacije nula eura

Prema podacima iz entitetskih izvješća o državnoj pomoći, od 2020. do 2024. godine u BiH nije izdvojen nijedan euro za istraživanje, razvoj i inovacije.

Istodobno su deseci milijuna eura godišnje usmjeravani prema javnim poduzećima i sektorima s dugogodišnjim financijskim problemima.

Među najvećim korisnicima pomoći nalaze se željeznice, poštanska i komunalna poduzeća te javni prijevoz u Federaciji BiH i Republici Srpskoj.

Financijska izvješća tih kompanija pokazuju da značajan dio prihoda ostvaruju upravo iz proračunskih subvencija, dok najveći dio rashoda odlazi na plaće zaposlenih.

Pošte Srpske su, primjerice, tijekom posljednjih pet godina iz entitetskog proračuna primile oko 2,5 milijuna eura pomoći pod obrazloženjem "pružanja usluga od općeg interesa".

U istom razdoblju broj zaposlenih povećan je za više od 200 radnika, a troškovi njihovih plaća procjenjuju se na oko 12 milijuna eura, prema izvješćima o poslovanju.

Saša Grabovac, izvršni direktor Udruge ekonomista Republike Srpske SWOT, kaže da dio subvencija javnim poduzećima ima socijalnu funkciju jer zakon obvezuje pošte da održavaju poslovnice i u nerentabilnim ruralnim područjima kako bi građani mogli podizati mirovine i plaćati račune.

"I to ima smisla. Ali kod subvencija željeznicama postavlja se pitanje njihove održivosti. Ne postoji nikakva strategija razvoja prometa niti industrijske strategije, a one bi trebale biti usklađene. Ta agonija samo se produžava, a novac se baca u jamu bez dna već dvadesetak godina. Tu se radi o održavanju socijalnog mira, ljudi se zapošljavaju", kazao je Grabovac za RSE.

Nakon zatvaranja više rudnika i gašenja proizvodnje u ArcelorMittalu Zenica, nekada jednom od najvećih klijenata željeznica u BiH, Grabovac smatra da će ekonomska opravdanost daljnjih ulaganja u željeznički sektor biti još upitnija.

Vlasti Federacije BiH trenutačno pokušavaju pronaći rješenje za Željezaru Zenica, koja je više od dva desetljeća u privatnom vlasništvu, a čiji dug iznosi oko 175 milijuna eura i nalazi se na rubu stečaja.

Elektroprivreda Bosne i Hercegovine, koja je u vlasništvu Federacije BiH, tijekom posljednjih 15 godina uložila je oko 383 milijuna eura u sedam rudnika ugljena.

Dugovi tih rudnika u međuvremenu su premašili 610 milijuna eura, proizvodnja ugljena pada, a BiH istodobno povećava uvoz električne energije i ugljena.

Zračna luka u Mostaru je u 2024. godini imala oko pet milijuna eura prihoda i rashoda te je poslovala gotovo bez dobiti.

Na plaće sedamdesetak zaposlenih potrošeno je oko 1,3 milijuna eura, dok su prihodi od aerodromskih usluga iznosili oko 860.000 eura.

Ostatak "prihoda" zračne luke koji je u gradskom vlasništvu činile su subvencije i financijska pomoć različitih razina vlasti.

Gdje su rezultati?

Službeni podaci pokazuju i da državnu pomoć u BiH dobivaju profitabilne kompanije. Igman i Unis Ginex, proizvođači streljiva u većinskom vlasništvu Vlade Federacije BiH, primali su poticaje za zapošljavanje unatoč višemilijunskim prihodima, prema izvješćima Sarajevske burze.

Kada je riječ o pomoći pojedincima i privatnim kompanijama, potpore i subvencije dodjeljuju vlade i ministarstva dva entiteta, deset županija te 143 grada i općine, uglavnom kroz zasebne programe. Riječ je o desecima tisuća pojedinačnih malih iznosa, najčešće od nekoliko tisuća do 200.000 eura.

Najveći pojedinačni iznosi državne pomoći izdvajaju se za poljoprivredu, iako BiH uvozi između 80 i 92 posto hrane, ovisno o godini.

Federacija BiH za poljoprivredne poticaje u 2025. godini izdvojila je 93 milijuna eura, dok je za 2026. planirano 97 milijuna eura. U Republici Srpskoj tijekom 2025. godine za poticaje su izdvojena 92 milijuna eura, a isti iznos planiran je i u proračunu za 2026. godinu.

Poticaj iz entitetskog proračuna može dobiti mljekar koji se registrira i ima tri, a iz županijskog proračuna ako ima dvije muzne krave.

Što je cilj EU, a što BiH?

U Europskoj uniji jedan od ključnih kriterija za odobravanje državne pomoći jest "poticajni učinak". Država mora dokazati da bi se određena investicija, projekt ili razvojna aktivnost teško realizirali bez subvencije.

Ekonomisti upozoravaju kako se u BiH takve procjene uglavnom ne provode, iako napominju da je teško usporediti BiH s najvećim europskim ekonomijama.

"Prema teoriji liberalne ekonomije, državne subvencije ne bi trebale biti česta praksa jer remete funkcioniranje osnovnih mehanizama tržišnog gospodarstva", rekao je za Radio Slobodna Europa Saša Grabovac iz Udruge ekonomista Republike Srpske "SWOT".

Grabovac ističe da su globalna financijska kriza, pandemija koronavirusa i geopolitički sukobi posljednjih godina doveli do snažnijih državnih intervencija čak i u tradicionalno liberalnim ekonomijama kao što su SAD, Velika Britanija ili Njemačka, a ne samo u socijalističkim zemljama poput Kine ili nerazvijenim poput BiH.

Prema njegovim riječima, ključna razlika je u tome što one državnu pomoć koriste za razvoj tehnologija budućnosti i stvaranje novih tržišta, kroz međusobno koordinirane politike i jasno definirane ciljeve.

"I kod nas se grantovi daju za neke industrije ili socijalne skupine poput mladih, ali nažalost u velikoj većini slučajeva ti grantovi ne budu korisno upotrijebljeni, već se daju tamo gdje je to politički profitabilno ili zbog drugih ciljeva", kaže Grabovac.

BiH, za razliku od Njemačke ili Francuske, ima slabiju industriju koja je uglavnom naslijeđena još iz razdoblja bivše Jugoslavije, visoku ovisnost o javnom sektoru i složen sustav uređenja s više razina vlasti.

Velike europske kompanije poput Airbusa, BMW-a i Michelina sudjeluju u zajedničkim projektima razvoja vodikovih tehnologija, baterija za električne automobile i računalnih čipova, koje EU smatra ključnima za buduću konkurentnost.

Takvi programi u BiH ne postoje, piše Radio Slobodna Europa.