Slovenija će blokirati ulazak RH u Schengen i Eurozonu?
Bilo je, naime, malo vjerojatno da će arbitražni sud, kojemu je na čelu Gilbert Guillaume iz Francuske, a u njemu su još Britanac Vaughan Lowe, Nijemac Bruno Simma te Norvežanin Rolf Einar Fife i Švicarac Nicolas Michel, prihvatiti hrvatsku argumentaciju, jer bi to automatski značilo i samoraspuštanje tog ad hoc suda.
Samo su neupućeni bili iznenađeni viješću da će arbitražni sud, unatoč prošlogodišnjem skandalu zbog nedopuštenog slovenskog lobiranja u arbitraži, koji je opravdano doveo u pitanje njegovu vjerodostojnost i nepristranost, nastaviti djelovati sve do konačne odluke, s obzirom na to da o opravdanosti hrvatskog istupanja iz arbitraže odlučuje sam arbitražni sud, piše Novi list.
Bilo je, naime, malo vjerojatno da će arbitražni sud, kojemu je na čelu Gilbert Guillaume iz Francuske, a u njemu su još Britanac Vaughan Lowe, Nijemac Bruno Simma te Norvežanin Rolf Einar Fife i Švicarac Nicolas Michel, prihvatiti hrvatsku argumentaciju, jer bi to automatski značilo i samoraspuštanje tog ad hoc suda.
Nema prisile
Zbog toga se arbitražni sud priklonio slovenskoj argumentaciji i 'presudio' da slovensko kršenje arbitražnog sporazuma, koje ni sud ne dovodi u pitanje, nije bilo toliko teško da arbitraža ne bi mogla biti nastavljena, smatrajući da je problem riješen ostavkom kompromitiranog slovenskog arbitra i imenovanjem novog. Iako je to možda mnoge u Hrvatskoj začudilo, no arbitražni je sud time samo iskoristio svoje ovlasti iz arbitražnog sporazuma, koje su mu dodijelile upravo stranke u sporu.
Dakle, i Hrvatska. Arbitražni su suci, naime, detaljno pregledali sve dokumente u predmetu kako bi provjerili hrvatske tvrdnje da je predmet nepopravljivo »kontaminiran« dokumentima koje je nakon dopuštenog roka ubacivao slovenski sudac Jernej Sekolec, no utvrdili su da se radilo o dva dokumenta koja ne sadrže nikakve bitne činjenice koje bi mogle utjecati na buduću odluku arbitražnog suda.
No arbitražni sud svojom odlukom o nastavku arbitraže ne može utjecati na odluku Hrvatske o povlačenju iz arbitražnog postupka.
Hrvatska je, naime, istupila iz arbitraže pozivajući se na članak 60. Bečke konvenciju, koji dopušta razvrgavanje sporazuma u slučaju da je došlo do 'bitnog' kršenja sporazuma. Iako je arbitražni sud svojom prekjučerašnjom odlukom odlučio da nije bilo 'bitnog' kršenja arbitražnog sporazuma, postupak o tome vodi se u skladu s Bečkom konvencijom, koja predviđa jednogodišnji postupak u kojem dvije strane mogu pokušati postići rješenje dogovorom, a ako tog dogovora ne bude, u što ne treba sumnjati, počet će postupak mirenja pod okriljem UN-a.
Brojni sporovi
Drugim riječima, Hrvatska je suverena država, a međunarodno pravo ne poznaje sredstva kojima bi se jednu državu prisililo na bilo kakav arbitražni postupak, kao što nakon okončanja arbitražnog postupka i objave presude nema formalnog načina da se Hrvatsku prisili da prihvati i provede konačnu presudu.
Međutim, ne treba sumnjati da će se Slovenija u tu svrhu koristiti svim drugim mogućnostima koje joj budu stajale na raspolaganju. Među njih svakako spadaju sporovi koje će zbog nepoštivanja odluke arbitražnog suda Slovenija najvjerojatnije pokrenuti protiv Hrvatske pred međunarodnim pravosudnim tijelima, ali i neformalna sredstva i diplomatski pritisci kojima će, primjerice, Ljubljana upravo hrvatskim prihvaćanjem presude arbitražnog suda uvjetovati svoju suglasnost za, primjerice, ulazak Hrvatske u Schengen ili u Eurozonu.
Pritom će Slovenija – koja je odlukom arbitražnog suda morala 'privremeno' preuzeti i pokrivanje svih troškova arbitraže, jer je Hrvatska izlaskom prestala plaćati svoje račune – u prilog svojim zahtjevima svakako koristiti i jučerašnju poruku Europske komisije, koja nije stranka ni potpisnica arbitražnog sporazuma iako je taj sporazum donesen pod njezinim pokroviteljstvom, ali je svejedno izrazila očekivanje da će obje strane 'poštovati odluku arbitražnog suda kako bi se postiglo trajno rješenje spora', piše Novi list.
