Sastanak o dugu Ljubljanske banke

Na današnjem prvom sastanku u vezi problema duga Ljubljanske banke hrvatski stručnjak Zdenko Rogić i slovenski stručnjak France Arhar dogovorili su se da će napraviti detaljnu inventuru svih dosadašnjih događaja vezanih za pitanje duga Banke hrvatskim štedišama, te nakon toga ponuditi rješenje koje bi trebalo zadovoljiti obje strane.

Rogić i Arhar istaknuli su kako je došlo vrijeme da se napokon završi ta priča koja već 22 godine opterećuje odnose dviju zemalja, te izrazili optimizam da uskoro mogu dogovoriti rješenje koje bi predstavljalo "win - win" situaciju, javila je Hina.

Ja nemam ograničenje mandata za pregovore, a Arharu mandat traje do kraja godine, no naš je cilj da to obavimo brzo. Neće biti predložen nikakav matematički model, već ćemo vidjeti koji je najbolji način za izlazak iz slijepe ulice, izjavio je novinarima nakon sastanka Zdravko Rogić.

Novi će se sastanak Rogića i Arhara održati u roku dva tjedna.

Financijski stručnjaci dobili su mandat svojih vlada da pokušaju riješiti problem tzv. prenesene štednje, tj. štednje koju su štediše filijale Ljubljanske banke u Zagrebu prenijele na hrvatske banke, a koju je poslije financirala hrvatska država.

Po ranije objavljenim podacima Hrvatske narodne banke, ukupna štednja hrvatskih građana u Ljubljanskoj banci iznosila je oko 420 milijuna eura, od čega je 260 milijuna eura Hrvatska preuzela u javni dug, a 160 milijuna eura je preostali dug koji hrvatske štediše pokušavaju utjerati sudskim tužbama.

Hrvatska traži da se priznaju obveze matične banke prema filijali, koje je Slovenija pokušala odgoditi. Vrijeme je da s time završimo jer pravna država mora funkcionirati, rekao je Rogić.

On smatra da u ovom slučaju s jedne strane postoji privatno-pravni odnos (tužbe štediša o kojima će odlučiti sudovi), a s druge javno-pravni odnos Hrvatske i Ljubljanske banke, odnosno slovenske države, u vezi dijela štednje koja je prenesena na hrvatsku državu.

Podsjetio je da su 2001. i 2002. u Baselu vođeni pregovori zemalja sljednica bivše SFRJ, koje su tada u najvećoj mjeri preuzele jamstva i isplatile staru deviznu štednju za banke koje su imale pravnu osobnost na njihovu teritoriju, no problem je ostala filijala Ljubljanske banke u Zagrebu koja nije imala pravnu osobnost.

Rogić je također ustvrdio kako pitanje duga Ljubljanske banke ne bi trebalo biti povezano sa slovenskom ratifikacijom pristupnog ugovora Hrvatske za ulazak u EU, kao što su to najavili neki slovenski političari. To su odvojene stvari, a problem Ljubljanske banke želimo riješiti kako bi iz preduge pat-situacije krenuli u zajedničku europsku budućnost, kazao je Rogić.

Arhar pak ističe kako je pitanje povrata duga povezano s problemom sukcesije država bivše SFRJ, te da polazna točka mora biti stanje iz vremena izlaska Slovenije i Hrvatske iz bivše zajedničke države. To pitanje nije riješeno Bečkim sporazumom o sukcesiji jer se ne radi o jednostavnom problemu, dodao je.

Kada se radi o novcu i odnosu banke i štediša, najvažnije je vratiti povjerenje, kaže Arhar za kojega nije sporna ni obveza Hrvatske da omogući nesmetan rad Novoj ljubljanskoj banci, koja je sljednica Ljubljanske banke, jer je na te uvjete (o slobodi kretanja kapitala) pristala prilikom pregovora o ulasku u EU.

Kada Hrvatska uđe u EU, ni Nova ljubljanska banka neće imati problema da posluje u Hrvatskoj, ali pitanje je kakvu će reputaciju ta banka imati nakon 22 godine nepovjerenja, dodao je Rogić koji se također založio za povratak povjerenja između dviju država i njihovih financijskih institucija.