Probili tunel koji iz ničega vodi u - ništa

Rupa usred planine, Omiške Dinare, atrakcija je koja će idućih mjeseci i godina razveseljavati lokalno stanovništvo, ali i goste kojima, poznato je, ionako nedostaje dodatnih turističkih sadržaja.

Onako crna i visoka, mistično izdubljena i prijeteći razjapljena, omiška crna rupa podgrijava teoriju koja kaže da crnim rupama nije moguće vladati, te da nikad ne znaš gdje će te izbaciti. Drugi je problem, vele fizičari, što ne postoji nikakvo prijevozno sredstvo kojim bi se kroz crnu rupu moglo proći.

Ova omiška, međutim, samo je naizgled strašna. Ona vas neće progutati. A u najgorem slučaju će vas ispljunuti. I to direktno u Cetinu. U svijetu rupa ona vam zapravo dođe isto što i mišja rupa. Ili, da budemo sasvim jasni, zadnja rupa na svirali.

Ukupna vrijednost splitske obilaznice trebala je tako biti 170 milijuna eura. Na omiški dio od toga je otpadalo 326 milijuna kuna. Čini se puno, ali nije se, rečeno je tada, moglo jeftinije kad treba izgraditi ne samo dva kilometra brze ceste, nego i tri vijadukta, te dva tunela. Jedan od 226, a drugi od 1471 metra. I baš taj drugi, hvala “Viaduktu”, početkom ovoga tjedna je do kraja probušen.

Njegova je ona rupa o kojoj govorimo. Zacrnjela se usred brda i protrnula od šoka. Ako niste znali, tunelske su vam rupe razmažena stvorenja. Navikle su, naime, da vode negdje. A kad malo bolje razmislite, nije im ni zamjeriti jer i logika nalaže da iz tunela, kad si već u njega ušao, imaš gdje izići. To vam, ako nitko drugi, jamči i ono svjetlo na njegovu kraju.

Svjetlo na kraju omiškog tunela je, međutim, varljivo. Prateći ga, možete se samo strmoglaviti jer nastavka ceste nema.