Međunarodni dan zaštite potrošača se simbolički obilježava najčešće od strane institucija zaduženih za zaštitu potrošača koje taj dan koriste za skretanje pažnje na potrošačku problematiku i podizanje svijesti potrošača po tom pitanju.
Poštivanje prava potrošača u BiH, a i u svijetu općenito nije zadovoljavajuće. Nažalost, njihova prava se krše, čega smo svakodnevno svjedoci i takve prakse ostaju bez društveno - pravne sankcije. I dok su ombdusmani prethodnih godina ovaj dan koristili za podizanje svijesti potrošača o njihovim pravima i u tom smislu ih educirali, informirali i podupirali, ovaj trenutak osjećaju pogodnim za ukazivanje na činjenicu nepostojanja odgovorajuće pravne zaštite tih proklamiranih prava.
Naime, kroz svoj rad ombdusmani su stekli spoznaju da je broj informiranih, proaktivnih i kritički nastrojenih potrošača značajno porastao. Evolucija informatičkih tehnologija omogućava brz i jednostavan pristup informacijama, proizvodima i uslugama, bržu dinamiku tržišnih odnosa kao i bolju informiranost o samim odnosima, tj. o pravima i obvezama njihovih sudionika.
Nažalost, ista dinamika nije prisutna u smislu tržišne konkurencije i slobodnog kretanja potrošača na tržištu, a potrošačka prava su najviše ugrožena u uvjetima nepostojanja konkurencije čime se potrošačima negira njihovo temeljno pravo na izbor.
Može se kazati da se skoro sve ekonomske usluge od općeg interesa (komunalne usluge - struja, voda, grijanje, telekomunikacijske usluge, javni prijevoz) odvijaju u monopolskom okruženju i neugovornom okviru s paušalnim načinom obračuna cijene čime je obujam štete nanesen ekonomskom interesu potrošača skoro nemjerljiv.
Nemogućnost raskida određenih ugovora npr. o pružanju usluge grijanja predstavljaju, nažalost, eklatantni primjer nepoštivanja temeljinih načela ugovornog i potrošačkog prava. Kako je krug građana koje ove opće usluge koristi najširi i kako one spadaju u esencijalne usluge, tj. usluge od životnog značaja, ombdusmani su mišljenja da su ti oblici kršenja prava potrošača u BiH najalarmantniji.
Potrošačima je faktično uskraćeno pravo pristupa pravosuđu i pravdi budući da u scenarijima u kojima se oni pojavljuju kao oštećeni u ulozi tužitelja predmet godinama ne dolazi na red za rješavanje dok isto nije slučaj kad se potrošači pojavljuju u ulozi tužene strane. Također, najčešće su potrošački sporovi bagatelni sporovi male vrijednosti koji iz tog razloga mogu biti odbačeni od strane suda.
Mehanizmi alternativnog rješavanja sporova u BiH nisu zaživjeli, cijene mirenja po satu od strane ovlaštenih miritelja su preskupe u odnosu na vrijednost spora tako da se može nažalost reći da potrošačima u BiH preostaje samo nada da im se ne prekrše njihova prava budući da ostvarenje potrošačkih prava prinudnim putem je rijetkost, ako ne i nepoznanica u bh društvu.
No, unatoč tomu, potrebno je i dalje inzistirati na dosljednoj primjeni propisa kojima se štite interesi potrošača kako od strane ponuđača, pružatelja usluga, proizvođača i trgovaca tako i od strane institucija nadležnih za primjenu propisa i nadzor nad tržištem, navedeno je iz Ureda ombdusmana za zaštitu potrošača.