Odlazak liječnika - veliki bezobrazluk u zdravstvenom sustavu ove zemlje

Odlazak samo jednog vrsnog ili iskusnog liječnika je ogroman gubitak koji se ne definira gubitkom samo jedne osobe iz radnog kolektiva. Gubitak je višestruk, tvrdi prim. dr. Harun Drljević, predsjednik Liječničke komore Federacije BiH,prenosi Oslobođenje.

''Prva linija koja gubi su pacijenti. Oni ostaju uskraćeni za vrijedan stručni i ljudski kapacitet, točnije, ostaju bez kvalitetnog medicinskog znanja koje svojim odlaskom ovi liječnici odnose. Drugi koji gube su mladi liječnici. Oni ostaju bez izvora znanja i iskustva koje trebaju primiti, a koje posjeduju vrsni i iskusni liječnici.

To prenošenje znanja i iskustva sa starijih liječnika na mlađe je neprocjenjivo za stručnu izgradnju tih mladih liječnika. Na ovoj činjenici se bazira čitava povijest medicine. Treći koji gube su zdravstvene ustanove. One ostaju bez ozbiljnih stručnih kapaciteta neophodnih za uspješno funkcioniranje djelatnosti zbog koje i postoje. Tako gube autoritet i ugled, jer ugled zdravstvene ustanove se na zasniva na medicinskim aparatima, financijskim uštedama i dobrom menadžmentu. On se stvara na osnovu imena medicinskih stručnjaka koji rade u toj ustanovi'', napominje Drljević.

Skupo školovanje

Na kraju, četvrti u tom lancu u kojem svi gube je zdravstveni sustav, jer on, po Drljeviću, postaje mnogo manje vrijedan po kvaliteti usluge koju pruža.

''Dakle, gubitak jednog vrsnog liječnika nije gubitak samo za taj kolektiv. Gube u konačnici mnogi'', kazao je Harun Drljević.

S druge strane, školovanje i sazrijevanje jednog vrsnog liječnika je veoma dug i skup proces. To školovanje u 99 posto slučajeva plaća država i društvo (društvene zdravstvene ustanove), jer su rijetki oni liječnici koji svoju dugogodišnju skupu edukaciju mogu sami priuštiti. Zato uopće i ne čudi činjenica da bogate zemlje Europske unije, ali i privatne zdravstvene ustanove u BiH, bez razmišljanja primaju ovakav kadar presretne, jer u njega nisu uložile ni dinara, i što su besplatno dobile nešto što je veoma skupo i što se godinama mora stvarati.

Opće je poznato da je investiranje u zdravstvene stručnjake i zdravstvene kapacitete veoma isplativo i da dugoročno donosi korist za društvo u cjelini. Zato se ovako olako odricanje od visoko sofisticiranog i skupo stečenog medicinskog kadra čini neracionalno, pa čak i glupo, jer ima direktne reperkusije ne samo na zdravstveni sustav već za budućnost cjelokupnog društva...

Drljević je ustvrdio da se uvijek naježi kada čuje da je netko “značajno uštedio u nekoj zdravstvenoj ustanovi”, jer uz tu “dobru vijest” obavezno ide i pitanje: je li ta ušteda bila na osnovu kvaliteta zdravstvene usluge ili na osnovu nečeg drugog? Smisao i zadatak menadžmenta zdravstvene ustanove nije da štedi, nego da liječi ljude. Doktor ističe da se ne smije štedjeti mjerama koje mogu utjecati na zdravlje stanovništva i kvalitetu zdravstvene usluge. Bolnice nisu štedionice, već mjesta na kojima se liječe bolesni ljudi, a smisao zdravstvene djelatnosti nije štednja, nego potrošnja zdravstvenog dinara kako bi se pružila što bolja zdravstvena zaštita.

Retrogradno ponašanje

''Javnosti u BiH se mora konačno objasniti veliki bezobrazluk koji je već dugo prisutan u zdravstvenom sustavu ove zemlje. Osnivač zdravstvenih ustanova ni približno ne ispunjava obaveze po pitanju financiranja, investiranja i investicijskog održavanja zdravstvenih ustanova. Da pojednostavim, ne daje dovoljno novca za funkcioniranje zdravstva, a s druge strane traži od zdravstvenih ustanova pružanje visokog nivoa zdravstvene usluge.

Onda na scenu stupaju menadžeri zdravstvenih ustanova, koji u takvoj besparici provode politiku štednje. Danas je za državu dobar menadžer zdravstvene ustanove onaj koji je “značajno uštedio” i tako “financijski stabilizovao” tu ustanovu. Što su pri toj “stabilizaciji” pretrpjeli liječnici, zdravstveni sustav, a posebno pacijenti, te kako će se u budućnosti to odraziti na zdravstveni sustav, to za državu i nije toliko važno. Ovakvo ponašanje prema zdravstvu nije dobro, jer je retrogradno i negativno, rekao je prim. dr. Dragan Stevanović, predsjednik Upravnog odbora Liječničke komore Kantona Sarajevo (u ostavci) i predsjednik Izvršnog odbora Liječničke komore Federacije BiH.

Svakako da se danas u doba opće besparice i u zdravstvenom sustavu može i mora uštedjeti, ali ta štednja može i mora biti, smatra Stevanović, samo do ove mjere koja ne ugrožava kvalitetu zdravstvene usluge i stanje zdravlja pacijenta. Zato je procjep u koji su od države gurnuti menadžeri zdravstvenih ustanova, a koji ih je postavio u dilemu da li da dokažu menadžerske sposobnosti - štednjom ili da razviju adekvatnu i poželjnu kvalitetu zdravstvene usluge - potrošnjom, veoma opasan...

''U ovakvoj situaciji, moje kolegice i kolege se danas nalaze u nimalo zavidnoj situaciji. Razne “mjere štednje” koje im se nerijetko nameću u zdravstvenim ustanovama u kojima rade direktno ugrožavaju profesionalnu autonomiju liječnika, odnosno mogućnost da adekvatno prakticiraju i na taj način mogu ugroziti i zdravlje pacijenata. A tad se otvara pitanje kaznene odgovornosti liječnika, ali ne i kaznena odgovornost menadžera zdravstvenih ustanova ili čak ministra zdravlja'', naglasio je Stevanović.

Koliko daleko jedan liječnik može da ide kako bi zadovoljio i pritiske zdravstvenih menadžera o neophodnoj štednji, a da pri tome ne naruši stručne, etičke i deontološke principe profesije, tvrde čelni ljudi Liječničke komore FBiH, najbolje je definirano u članu 39. Zakona o liječništvu koji kaže: “Liječnik će predlagati i provoditi samo one dijagnostičke postupke koji su nužni za pouzdanu dijagnozu, te samo ono liječenje koje je u skladu sa provjerenim standardima suvremene medicinske znanosti. U svom postupku sa pacijentom liječnik je obavezan postupati ekonomično, u skladu sa racionalnom medicinskom praksom: nepotrebne preglede i liječenje neće provoditi, bez obzira na to ko snosi troškove zdravstvene zaštite za pacijenta”.

Poruka liječnicima

''Društvo je to koje treba osigurati adekvatne i visoke medicinske standarde za rad i prakticiranje doktora medicine u svakodnevnom radu liječnika. Te standarde definira moderna medicinska znanost, a ne fondovi, menadžeri zdravstvenih ustanova ili ministri zdravlja. Oni će stvoriti sigurnost u radu i za doktore medicine i za pacijente, naglasili su Harun Drljević i Dragan Stevanović, prenosi Oslobođenje.