Bosna i Hercegovina desetljećima nakon raspada Jugoslavije i dalje nema riješeno pitanje značajnog dijela imovine svojih nekadašnjih poduzeća u Hrvatskoj, čija se vrijednost, prema dostupnim procjenama, kreće od stotina milijuna do više milijardi konvertibilnih maraka.
Prema dostupnim podacima, oko 70 posto imovine iz takozvanog pasivnog podbilanca bivših bosanskohercegovačkih poduzeća nalazi se u Hrvatskoj. Riječ je o radničkim odmaralištima, hotelima, zemljištima, lukama i energetskoj infrastrukturi, pri čemu su najvrjedniji objekti smješteni u Dubrovniku, na Makarskoj rivijeri, u srednjoj Dalmaciji te u logistički važnim točkama poput luka Ploče i Rijeka.
Među najvrjednijim objektima navodi se kompleks Hotela Belvedere u Dubrovniku, nekadašnji luksuzni hotel iznad starog grada, u kojem je značajan udio imao Agrokomerc iz Velike Kladuše. Objekt je danas uništen, ali njegova lokacija ostaje jedna od najatraktivnijih na Jadranu.
Sličan primjer je i kompleks Vrtovi sunca u Dubrovniku, turističko naselje s hotelima, vilama i kongresnim sadržajima, u kojem je Agrokomerc također imao značajan vlasnički udio. Danas je riječ o resortu visoke kategorije, čija se vrijednost procjenjuje u stotinama milijuna eura, prenosi Oslobođenje.
Velik broj objekata nalazio se i na Makarskoj rivijeri. Među njima su hotel Sutjeska u Baškoj Vodi, u vlasništvu Hidrogradnje, te niz hotela i objekata u Podgori, Bristu i na otoku Braču. U Gradcu su odmarališta imali Elektroprivreda BiH, Željeznice Federacije BiH, Famos te rudnici RMU Zenica i Kakanj, među kojima su poznata odmarališta ''Valter Perić'', Saobraćajci i Rudari.
Spominje se i odmaralište Valdarke na Malom Lošinju, za koje je Investicijsko-razvojna banka Republike Srpske raspisala javni poziv za dostavljanje ponuda za kupnju nekretnina. Kompleks ukupne površine 2.400 četvornih metara nalazi se na atraktivnoj lokaciji, ali je trenutačno u devastiranom stanju. Nekretnine su upisane na Rafineriju nafte Bosanski Brod, koja je navedena kao stopostotni vlasnik.
Imovina bosanskohercegovačkih poduzeća u Hrvatskoj nije bila ograničena samo na turističke objekte. Vlastita odmarališta i nekretnine imala su i industrijska te trgovačka poduzeća poput Borca iz Travnika, Fabrike duhana Mostar, Merkura Mostar i Hidrogradnje.
Osim turizma, važan dio imovine odnosi se i na stratešku infrastrukturu. Među najvažnijima se ističe Luka Ploče, ključna za pristup Bosne i Hercegovine moru i međunarodnoj trgovini. Spominju se i Luka Rijeka te Luka Šibenik, u kojima su bosanskohercegovačka poduzeća, među njima i Šipad, imala određene udjele.
Posebno osjetljivo pitanje je i udio u kompaniji Jadranski naftovod, u kojoj je Energoinvest prije rata imao značajan vlasnički interes. Riječ je o infrastrukturi regionalnog energetskog značaja.
Pravobraniteljstvo BiH i druge institucije vode određene postupke, ali profesor Pravnog fakulteta u Zenici i bivši državni pravobranitelj Ismet Velić za Oslobođenje.ba kaže kako je imovina i dalje pod posebnim režimom.
''Neki postupci su vođeni, a neki, koliko ja znam, još traju, ali bitnih promjena nema. I dalje je prisutan vrlo negativan odnos i nepovoljan trend u pogledu svih ovih subjekata iz BiH koji su titulari imovine'', rekao je Velić.
Prema njegovim riječima, vlasnici ne mogu raspolagati ni koristiti svoju imovinu, dok su pojedini postupci zaustavljeni ili obustavljeni. Naveo je kako su sudovi u Hrvatskoj u nekim slučajevima zauzimali stav kako ne postoje uvjeti za odlučivanje zbog nedostatka bilateralnog sporazuma između Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
Velić smatra kako je takav stav neosnovan jer postoji Sporazum o sukcesiji, čiji Aneks G uređuje ta pitanja i jamči određena prava. Dodaje kako Bosna i Hercegovina nema precizan i ažuriran pregled imovine, njezine vrste, obilježja ni vrijednosti, što dodatno otežava zaštitu prava titulara.
''Definitivno bi trebalo da sve to bude ažurirano i da postoji baza sa svim potrebnim pokazateljima, ali je nemamo. Ipak, činjenica je da se radi o izuzetno vrijednoj imovini i slobodno možemo govoriti o milijunima'', rekao je Velić.
Tri desetljeća nakon raspada Jugoslavije pitanje imovine bosanskohercegovačkih poduzeća u Hrvatskoj ostaje otvoreno. Dok su neki objekti vraćeni ili riješeni kroz sudske postupke, najveći i najvrjedniji kompleksi i dalje su predmet sporova ili su, prema navodima iz teksta, prešli u ruke novih vlasnika.