Liječenje urbicida u Mostaru trajat će najmanje 150 godina

Mostar je jedan od rijetkih gradova u svijetu koji je proživio dva urbicida. Jedan se dogodio u ratu, a drugi nakon rata. Stručnjaci čak tvrde kako je poslijeratni urbicid bio gori od onog u ratu.

''Ja nisam mogao sanjati da će se nakon prvog urbicida dogoditi još jedan, mnogo strašniji urbicid. A on se dogodio izgradnjom gdje su uništene sve gradske vrijednosti, gradnjom koja ima nepopravljive posljedice. Ono što se srušilo u ratu obnovi se, ali kada napravite ovolike tržne centre. Praviti ih na mjestima gdje su predviđeni parkovi i drugi projekti, to je nezapamćeno. Klasični urbicid. Ratne rane su izliječene u većini slučajeva, ali ostale rane. Trebat će oko 150 godina da bi se izliječile rane nastale u zadnjih 10 godina'', govori za Večernji list poznati mostarski arhitekt dr. sc. Borislav Puljić.

Ovom temom su se čak počeli baviti Amerikanci. Jedna od njihovih agencija izradila je kartu Mostara na kojoj su označene sve zelene površine koje su sada prekrivene betonom. Gledajući tu mapu, lako se može zaključiti zašto grad na Neretvi više nema svoj prijeratni sjaj.

''Bio je jedan od najzelenijih gradova bivše države, a sve ih je izgubio. Gradsko vijeće usvajalo je želje gradskih moćnika i dobili smo ovo što imamo danas'', ističe Puljić. Možda je ovo i najbolja definicija onoga što se u Mostaru događa već skoro dva desetljeća. U gradu se ništa ne radi planski. Na snazi su neke druge vrijednosti.

''Mostar je imao jednu čitljivu urbanu strukturu. On je bio čitljiva knjiga i u jednoj šetnji gradom ste mogli prepoznati sva povijesna razdoblja na ovim prostorima.

Nemamo ništa više od toga. Trg je jedna od osnovnih stvari koje razdvaja grad od sela. Ako nema trga, kažu, nije grad. Mostar nema nijednog trga. Ovo kod nas nije trg. Zna se definicija trga. Španjolski trg nije u toj definiciji. Trg mora biti zatvoren vanjski prostor, mora imati zelenilo, oni su dnevni boravci grada. Mostar nema nijedan trg'', smatra Puljić.

Tek sada, kada se posluša Puljićeva analiza stanja, može se vidjeti koliko je otvorenih pitanja u Mostaru i koliko je ovaj grad unakažen.

''Mostar je već dugo vremena sredstvo za zaradu, a ne cilj. Imam osjećaj da nitko od nas nije otišao do Maglaja pa da se postidimo Mostara. Otiđite u Metković, Karlovac, bilo gdje pa vidite što ljudi rade. Ljudska oholost nas je ubila'', zaključuje Puljić. I većina njegovih kolega ima slična stajališta. Nažalost, njihova mišljenja se rijetko mogu čuti u javnosti. Mnogi žele da se ovakvi stavovi ne čuju.