Leader Roots: Zašto najbolji zaposlenici ne postaju uvijek lideri

U poslovnom okruženju često polazimo od pretpostavke da su znanje, stručnost i dosljedni rezultati dovoljni za profesionalni napredak. Logika je jednostavna: ako si dobar u onome što radiš, sustav će te prepoznati. Ipak, praksa ponekad pokazuje drukčiju sliku.

Na Leader Roots sesiji, održanoj u suradnji s Coca-Cola HBC B-H, o ovoj je temi govorio Ermin Valjevčić, financijski direktor kompanije, otvorivši važno pitanje za sve ambiciozne profesionalce: zašto u nekim sustavima najkompetentniji ljudi ostaju „zaglavljeni“ u ulogama u kojima briljiraju, dok liderske pozicije često preuzimaju vidljiviji i samouvjereniji – ali ne nužno i bolji lideri.

Istaknuta je i tzv. „zamka kompetencije“, koja nastaje kada se, često nesvjesno, operativna pouzdanost nagrađuje više od liderskog potencijala. Ljudi koji rješavaju probleme, „gase požare“ i održavaju sustav stabilnim postaju previše vrijedni da bi ih se pomaknulo iz postojeće uloge. Paradoks je jasan: što ste bolji u onome što danas radite, veća je vjerojatnost da ćete upravo tu i ostati.

Upravo na tom raskoraku između stručnosti i vidljivosti naglašena je važnost promjene perspektive te jasne komunikacije – i za pojedinca i za organizaciju.

Za pojedinca, izlazak iz zamke kompetencije znači svjestan iskorak iz uloge u kojoj je tehnički savršen, ali liderski nevidljiv. To je prijelaz s pitanja „što radim“ na pitanje „kakav utjecaj imam“. O toj temi s sudionicima je razgovarala i Marija Sinanović, direktorica Yellow Bricka, potičući preispitivanje kriterija prema kojima se lideri biraju i razvijaju: manje fokusa na titule, staž i samopouzdanje, a više na sposobnost učenja, emocionalnu inteligenciju, izgradnju odnosa i osnaživanje drugih.

Zamka kompetencije podsjeća na važnu ravnotežu: znanje bez vidljivosti često ne vodi naprijed, ali vidljivost bez stvarne kompetencije dugoročno vodi unatrag. Izazov suvremenog liderstva, kakvo promiče Leader Roots program, nije stvaranje više „glasnih“ lidera, već prepoznavanje i oslobađanje potencijala onih koji organizacije već nose – često tiho, ali postojano.