Dana 4. prosinca 1871. godine uveden je u cijelom Njemačkom Carstvu zakon kojim je marka postala novčanom jedinicom. Marka je po tom zakonu definirana kao deseti dio carske zlatne kovanice, a sadržavala je 100 manjih jedinica, nazvanih Pfennig.
Spomenuta godina 1871. bila je ujedno i godina nastanka Njemačkog Carstva, koje je ostvareno nakon pobjede nad Francuzima u Francusko-pruskom ratu i ujedinjenja njemačkih zemalja.
Ranije su razne njemačke državice posjedovale vlastite novčane jedinice. Najčešća je valuta bila Vereinsthaler, a postojale su i mnoge druge. Izvorno je pojam marke na njemačkim prostorima korišten uglavnom kao jedinica za masu. Ipak, zanimljivo je da je grad Hamburg koristio marku čak i prije 1871. godine.
U svakom slučaju, nakon 1871. godine, s ujedinjenjem njemačkih zemalja, marka postaje univerzalnom jedinicom u cijelom Njemačkom Carstvu. Dapače, druge su novčane jedinice s vremenom ukinute i marka je postala jedinim zakonitim sredstvom plaćanja.
Što se pak tiče modernijega doba, odnosno njemačke marke koja je obilježila 20. stoljeće, njoj je prethodila Reichsmarka (RM – marka Carstva), koja je uvedena 1924. godine, nakon obuzdavanja katastrofalne inflacije.
Nakon poraza u Drugom svjetskom ratu, Njemačku su okupirali Saveznici, a stanje valute postalo je problematično. Primjerice, Sovjeti su tiskali velike količine maraka, zbog čega je došlo uvelike do obezvrijeđenja valute. Nastalo je stanje u kojem su američke cigarete korištene kao de facto valuta za plaćanje.
U svrhu osnaživanja njemačkog monetarnog sustava uvedena je na području pod okupacijom zapadnih sila njemačka marka (DM). Dana 20. lipnja 1948. provedena je reforma na temelju koje je idućeg dana njemačka marka (njem. die Deutsche Mark – DM) puštena u opticaj kao službena valuta u tri zapadne okupacijske zone Njemačke.
Sovjeti su se protivili tom postupku i burno su reagirali. Famozna sovjetska blokada Berlina započela je samo četiri dana nakon uvođenja njemačke marke.
Nakon neuspjeha blokade, u istočnoj (sovjetskoj) okupacijskoj zoni Njemačke također je uvedena valuta kolokvijalno poznata kao marka (službeno ime joj se nekoliko puta promijenilo) koja je povučena nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke.
Jedna marka bila je podijeljena na 100 pfeninga (njem. der Pfenning). Prva serija novčanica tiskana je u SAD-u u strogoj tajnosti pod nazivom "Operacija ptičar".
Na tim novčanicama nigdje nije pisalo gdje su izdane niti tko ih je izdao te su izgledom podsjećale na dolar. Izdane su četiri serije novčanica do uvođenja eura 1999. godine.
Njemačka marka uvelike je doprinijela gospodarskom oporavku Njemačke u poslijeratnom razdoblju, kao i znameniti Marshallov plan. Jedna nova marka imala je vrijednost 10 starih, što je u jednom mahu izbrisalo 90 % javnog i privatnog duga, kao i privatnih ušteđevina.
Cijene su stavljene pod kontrolu, a sindikati su pristali na povišice od 15 % iako su cijene porasle za 25 %. To je rezultiralo naglim rastom prihoda na robu izvezenu iz Njemačke, što je omogućilo gospodarski oporavak.
Njemačka marka bila je na glasu kao jedna od najstabilnijih valuta na svijetu. Savezna banka, koja je izdavala novac, strogo ju je štitila od inflacije i političkih utjecaja.
Njemačka marka ostala je sredstvom plaćanja sve do 2002. godine kad ju je zamijenio euro.
