Isti narod, dva gospodarstva, dva svijeta
Priča o Sjevernoj i Južnoj Koreji jedan je od najzanimljivijih primjera utjecaja institucija, privatnog vlasništva i gospodarskih sloboda na razvoj društva.
Zamislite podjelu jednog naroda na dva dijela. Jednom omogućite privatno poduzetništvo, međunarodnu trgovinu i tržišno natjecanje. Drugom nametnete središnje planiranje, državno vlasništvo i strogu kontrolu gospodarskih aktivnosti.
Zatim pričekate nekoliko desetljeća. Rezultat bi mogao izgledati poput današnjeg Korejskog poluotoka.
Na jugu su Samsung, Hyundai, LG i neke od tehnološki najrazvijenijih tvrtki svijeta. Na sjeveru je gospodarstvo u kojem država kontrolira najveći dio proizvodnje, raspodjele resursa i vanjske trgovine.
Razlike nisu nastale preko noći. Nisu posljedica drukčijeg jezika, tradicije ili geografskog položaja. Nastale su tijekom desetljeća različitih gospodarskih politika, političkih odluka i institucionalnog razvoja.
Upravo zato ekonomisti često promatraju Korejski poluotok kao gotovo prirodni eksperiment gospodarske povijesti.
Jedna zemlja, dva sustava
Do kraja Drugog svjetskog rata Koreja je bila pod japanskom kolonijalnom upravom. Nakon japanske kapitulacije 1945. godine poluotok je podijeljen duž 38. paralele.
Na sjeveru se oblikovao sustav pod sovjetskim utjecajem. Na jugu je uspostavljena država uz potporu Sjedinjenih Američkih Država.
Godine 1948. nastale su dvije države. Korejski rat, koji je trajao od 1950. do 1953. godine, dodatno je učvrstio podjelu. Rat je završen primirjem, a ne mirovnim sporazumom.
Važno je razumjeti jednu činjenicu: Sjeverna Koreja nije od početka bila gospodarski slabija.
Naprotiv, sjever je naslijedio značajan dio industrijskih kapaciteta razvijenih tijekom japanske kolonijalne uprave. Jug se više oslanjao na poljoprivredu i imao je slabije razvijenu industrijsku osnovu.
U prvim poslijeratnim desetljećima sjever je, prema pojedinim povijesnim procjenama, imao i viši dohodak po stanovniku.
To ovaj primjer čini još zanimljivijim.
Današnja razlika nije jednostavno nastavak početne gospodarske prednosti jedne strane.
Kako je Južna Koreja izgradila gospodarsku silu?
Južna Koreja danas je poznata kao jedan od najuspješnijih primjera ubrzane industrijalizacije.
Međutim, njezin razvoj nije bio rezultat jednostavnog povlačenja države iz gospodarstva.
Naprotiv, država je desetljećima imala aktivnu ulogu u usmjeravanju ulaganja, kreditiranju industrije i poticanju izvoza.
Tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća vlasti su snažno podupirale industrijske tvrtke. Posebnu pozornost posvećivale su sektorima koji su mogli postati konkurentni na međunarodnom tržištu.
Tako su nastali i ojačali veliki poslovni konglomerati, poznati kao čeboli.
Među njima su Samsung, Hyundai, LG i SK. Državna potpora bila je značajna, ali su tvrtke istodobno morale osvajati strana tržišta. Izvoz je postao važan pokazatelj njihova poslovnog uspjeha.
To je bila jedna od ključnih razlika u odnosu na sjevernokorejski model. Južnokorejske tvrtke postupno su se uključivale u globalno tržišno natjecanje. Morale su unaprjeđivati proizvode, usvajati tehnologije i povećavati produktivnost.
Takav model nije bio bez problema. Postojali su autoritarna vlast, koncentracija gospodarske moći, povlašteni krediti i bliske veze političkih i poslovnih elita.
Južna Koreja ostvarila je demokratsku tranziciju tek krajem osamdesetih godina.
Ipak, kombinacija privatnih poduzeća, industrijske politike, obrazovanja, izvoza i tehnološkog razvoja omogućila je dugoročan rast.
Sjeverna Koreja: Gospodarstvo pod kontrolom države
Sjeverna Koreja krenula je drugim putem. Njezin gospodarski sustav temelji se na državnom vlasništvu, središnjem planiranju i političkoj kontroli gospodarskih aktivnosti.
U takvom modelu administrativne odluke imaju mnogo veću ulogu od tržišnih cijena u određivanju proizvodnje i raspodjele resursa.
Država određuje prioritete. Poduzeća posluju u okviru politički definiranih planova. Privatno poduzetništvo ima ograničen i često pravno nesiguran prostor.
Tijekom Hladnog rata Sjeverna Koreja oslanjala se na gospodarsku suradnju sa Sovjetskim Savezom i drugim socijalističkim državama.
Raspad Sovjetskog Saveza početkom devedesetih godina ozbiljno je pogodio njezin gospodarski sustav.
Gubitak povlaštenih trgovinskih odnosa, energetske teškoće, problemi u poljoprivredi i katastrofalne poplave pridonijeli su velikoj krizi.
Sredinom devedesetih zemlju je pogodila masovna glad. Nakon tog razdoblja razvile su se neformalne i poluformalne tržnice, poznate kao jangmadang. One su postale važan dio svakodnevnog gospodarskog života.
To pokazuje kako čak i u strogo kontroliranim gospodarstvima tržišna razmjena može nastati kao odgovor na nedostatke službenog sustava.
Ipak, sjevernokorejsko gospodarstvo ostalo je pod snažnom državnom kontrolom. Međunarodne sankcije, ograničena trgovina i politička izolacija dodatno utječu na njegove razvojne mogućnosti.
Kolika je danas gospodarska razlika između dviju Koreja?
Razmjere gospodarskog razdvajanja najbolje pokazuju podaci.
Prema procjenama Banke Koreje, koje prenosi Reuters u izvješću od 31. srpnja 2026. godine, sjevernokorejsko gospodarstvo poraslo je za 3,5 posto tijekom 2025. godine.
To je bila treća uzastopna godina rasta većeg od tri posto.
Ipak, unatoč oporavku, ukupni bruto nacionalni dohodak Sjeverne Koreje procijenjen je na svega 1,8 posto južnokorejskog.
Razlika je približno 29 puta u korist Južne Koreje.
Ovi podaci zahtijevaju i važnu ogradu. Sjeverna Koreja ne objavljuje potpune i međunarodno usporedive gospodarske statistike. Zbog toga se procjene oslanjaju na posredne izvore i metodologiju južnokorejske središnje banke.
Ipak, veličina razlike potvrđena je kroz više gospodarskih i društvenih pokazatelja.
Institucije: Nevidljiva infrastruktura bogatstva
Zašto je jedan dio istog naroda postao industrijsko i tehnološko središte, dok je drugi ostao gospodarski izoliran?
Jedan od odgovora nalazi se u institucijama. Ekonomisti Daron Acemoglu i James Robinson popularizirali su ideju da kvaliteta političkih i gospodarskih institucija ima presudnu ulogu u dugoročnom razvoju.
Njihov pristup razlikuje institucije koje omogućuju širokom krugu ljudi sudjelovanje u gospodarstvu od onih koje koncentraciju moći i resursa zadržavaju u rukama malog broja aktera.
Korejski poluotok često se koristi za objašnjenje te razlike.
U Južnoj Koreji razvijali su se privatno vlasništvo, tržišne institucije i međunarodno povezivanje. S vremenom su jačali pravna sigurnost, obrazovni sustav i tehnološka infrastruktura.
Na sjeveru je politički sustav zadržao centraliziranu kontrolu nad resursima i najvećim dijelom gospodarske aktivnosti.
Međutim, važno je izbjeći pojednostavljivanje. Privatno vlasništvo samo po sebi nije dovoljno za razvoj. Nužni su i funkcionalno pravosuđe, stabilna pravila, kvalitetno obrazovanje, pristup kapitalu i mogućnost poslovanja na međunarodnom tržištu.
Južnokorejsko iskustvo pokazuje i kako aktivna industrijska politika može biti dio uspješnog razvoja, posebno kada postoji pritisak međunarodnog tržišnog natjecanja.
Zašto su trgovina i konkurencija toliko važne?
Jedna od najvažnijih razlika između dvaju gospodarstava jest odnos prema svijetu. Južna Koreja postala je veliki izvoznik automobila, poluvodiča, brodova, elektronike i industrijske opreme.
Njezine tvrtke posluju na tržištima na kojima se svakodnevno natječu s američkim, europskim, japanskim i kineskim proizvođačima.
Takvo tržišno natjecanje potiče inovacije i povećanje produktivnosti.
Sjeverna Koreja, s druge strane, ima znatno ograničeniji pristup međunarodnim tržištima. Njezina trgovina koncentrirana je na mali broj partnera, prije svega Kinu, uz sve značajnije veze s Rusijom.
Reuters navodi kako je oporavak sjevernokorejskog gospodarstva tijekom 2025. bio povezan i s jačanjem suradnje s tim dvjema zemljama.
To pokazuje kako međunarodna trgovina ostaje važna čak i za gospodarstvo koje teži visokom stupnju samostalnosti.
Ali trgovina nije samo pitanje prodaje robe.
Ona omogućuje pristup tehnologiji, opremi, znanju, financiranju i novim poslovnim modelima.
Kada je zemlja dulje vrijeme isključena iz takvih tokova, posljedice se ne vide samo u izvoznim rezultatima. One se odražavaju i na produktivnost cjelokupnog gospodarstva.
Što ovaj primjer govori o gospodarskom razvoju?
Usporedba dviju Koreja snažan je argument u raspravi o važnosti institucija. Ali nije savršen znanstveni eksperiment. Dvije države nisu imale jednake početne industrijske kapacitete. Razlikovali su se njihovi međunarodni saveznici, pristup kapitalu, vojni prioriteti i sigurnosne okolnosti.
Južna Koreja koristila je američku pomoć i pristup zapadnim tržištima. Sjeverna Koreja bila je povezana sa sovjetskim gospodarskim blokom, a poslije se suočila s njegovim raspadom i međunarodnim sankcijama.
Istraživanje gospodarskog povjesničara Duola Kima, objavljeno u časopisu Australian Economic History Review, pokazuje kako je sjever prije šezdesetih godina imao procijenjeni BDP po stanovniku između 30 i 50 posto viši od juga.
Preokret je nastao tijekom sljedećih desetljeća, kada su se razvojne strategije dviju zemalja sve više razlikovale.
To istraživanje dostupno je u radu The Great Divergence on the Korean Peninsula (1910–2020).
Dakle, institucije jesu važne, ali njihov utjecaj treba promatrati zajedno s poviješću, međunarodnim odnosima i gospodarskom politikom.
Najvažnija pouka: Bogatstvo se ne nasljeđuje samo kroz resurse
Korejski poluotok pokazuje koliko se gospodarska sudbina jednog društva može promijeniti tijekom nekoliko generacija.
Južna Koreja nije raspolagala golemim prirodnim bogatstvima. Nije imala ni posebno povoljan početni položaj nakon razaranja Korejskog rata.
Ipak, izgradila je industrijsku osnovu, ulaganja u obrazovanje i tehnološke kapacitete koji su joj omogućili snažan rast.
Sjeverna Koreja je, unatoč značajnim mineralnim resursima i ranijoj industrijskoj prednosti, razvila znatno drukčiju gospodarsku strukturu.
Danas razlika između dviju zemalja nije vidljiva samo u dohotku. Ona se očituje u pristupu energiji, infrastrukturi, međunarodnoj trgovini i mogućnostima za razvoj privatnog poslovanja.
Najvažnija pouka ove usporedbe jest da prirodni resursi, geografski položaj i zajednička povijest ne određuju sami po sebi gospodarski uspjeh. Veliku važnost imaju pravila prema kojima društvo funkcionira, način donošenja gospodarskih odluka i mogućnosti koje pojedinci i tvrtke imaju za stvaranje nove vrijednosti.
Isti narod, zajednička povijest i jedan poluotok. Ali nakon više od sedam desetljeća, dva gospodarstva nalaze se na potpuno različitim razvojnim putovima piše Bonitet.
Pridružite se WhatsApp kanalu Bljesak.info i među prvima saznajte najvažnije vijesti iz Mostara, Hercegovine, BiH i svijeta. Na kanalu donosimo kratke, izravne informacije i sadržaj koji ne mora uvijek čekati objavu na portalu. Kanal možete napustiti u svakom trenutku.

-(1)-webp.webp)

-webp.webp)



-webp.webp)


-(1)-webp.webp)

-webp.webp)



-webp.webp)






-webp.webp)

