Ismet Patak: Hrabro srce

Mostarac Ismet Patak ima 71 godinu. Član je Upravnog odbora i zamjenik predsjednika Udruženja invalida rada HNŽ-a. Kaže kako ga najviše boli podijeljenost grada i nesloga ljudi koji su kao i on obespravljeni invalidi rada razjedinjeni politikom umjesto da su ujedinjeni u borbi za svoja zakonom garantirana prava. 

Ismet je kao automehaničar u Mehanizaciji radio od 1965. Umirovljen je 2004. godine. U međuvremenu je prije rata postao invalid nakon dvije teške operacije kičme. Dok je bio u bolnici na pregledima liječnici mu pogoršali stanje i bio je sedam mjeseci oduzet. Hitno prebačen u Ljubljanu na Klinički centar, gdje je operiran.

Nakon rehabilitacije od godinu i pol dana opet je otišao na operaciju, nakon čega je prohodao. Kao invalid druge kategorije kod liječnika je mogao birati gdje će na rehabilitaciju Vela Luka, Igalo ili Laško. Imao sam sva prava uz odličnu organizaciju Saveza invalida rada, kaže Ismet. 

Nastavio je raditi u istoj firmi uz promjenu radnog mjesta. Kaže kako je imao potporu od prijatelja i članova Udruženja Saveza invalida rada koji je u ono vrijeme bio odlično organiziran od pravne službe, protokola i pratećih stvari potrebnih za normalan rad. 

- Nakon povratka na posao radio sam na lakšem radnom mjestu, u prodavaonici rezervnih dijelova, koja se nalazila u krugu tvrtke. Tu sam radio sve do rata. Nakon ratnih nedaća, vratio sam se na staro radno mjesto, priča nam Ismet sa sjetom u glasu. 

Priču nastavlja drhtavim glasom prisjećajući se svježih rana i drugih nevolja koje su ga zadesile. Sudski postupci i svjedočenje nemoći pravne države da mu u posjed vrati, u ratu oduzet stan, dodatno su pogoršali njegovo zdravstveno stanje. Nakon četvrtog odgađanja deložacije Ismet je doživio dijafragmalni srčani udar. 

– Doš'o kući. Leg'o. Kako sam leg'o. Bogu dušu, gotov. Umirem. Tad' sam dobio najteži oblik infarkta. Dijafragmalni. U meni je tad' srce puklo 6,7 cm, Ismet nam priča svoju životnu priču na granici suza. Svi ovi ratni i poratni problemi uz prijeratno zdravstveno stanje dodatno su otežali Ismetov život. Najveću podršku je imao na poslu, od radnih kolega. 

U Mehanizaciji je radio sve do 2007. godine kada je u umirovljen kao stopostotni radni umirovljenik. Sve do 2009. godine primao je 255 KM mirovine svaki mjesec da bi 2009. isplata bila obustavljena nakon što su rekli da će biti urađena revizija svih invalidnosti. 

- Jedno 8-9 mjeseci nismo ništa primali. Nakon revizije ponovno sam proglašen stopostotnim invalidom, ali sam dobio rješenje da umjesto 255 KM, primam 245 KM mirovine. Tada su uveli umanjeno 10% na nivou Federacije. Neku uštedu školstvu, zdravstvu… Ovu su uštedu kasnije njima vratili, ali je ušteda na invalidima ostala tako da sada primam 220 KM. I ta isplata kasni 4-5 mjeseci po rješenju. I pored svega navedenog, ostali su nam dužni godinu i pol neisplaćenih mirovina'', nastavlja Ismet svoje pripovijedanje o odnosu današnje države prema invalidima rada. U desetom mjesecu prošle godine stigao ga je treći infarkt. 

Nakon što je dobio poziv od Instituta za medicinsko vještačenje, doživio je neugodnosti na ocjeni za invalidnost od strane liječnika. 

– Ja ulazim dole. Neki doktor, ovako. Ja jedva sišao, mala me drži pod ruku. Ja se naslonio na zid. Ovako me gleda onaj doktor. Ahaha vi srčani bolesnici. Vi niste više bolesnici. Vi možete sutra na posao ići, kaže on meni. Rekoh, dijete uzmi te papire i vodi me kući'', priča ogorčeno Ismet svoja iskustva s liječnicima iz Instituta. Liječnik ga je ipak odlučio pregledati i to kako. – Kaže meni, skinite gornju majicu. Haj', mislim da će me sada poslušati ili nešto. I dođe, uze ovako za vrhove pantala, podignu mi nogu visoko i samo pusti ruku da mi noga padne. Provjerava valjda kakvi su mi donji ekstremiteti. I to ne gleda u tebe, nego podignu nogu i samo spusti''. 

Nakon toga Ismet je dobio rješenje na 86 KM i postotak invalidnosti na 90%. Ismet se smatra sretnim jer je na intervenciju jednog prijatelja iz Instituta uopće ostao uključen u pravo. Kaže kako su ga u potpunosti mislili isključiti iz prava na invalidsku mirovinu. 

- Bilo bi možda lakše rješavati naše probleme da imamo adekvatno udruženje, neki savez. Da smo povezani sa pratećom pravnom službom koja bi mogla da intervenira i pomaže svojim članovima. Da budemo masovni jer to je nemoguće ovdje učiniti u Mostaru i pored sve moguće volje. Radi te podijeljenosti. Bilo bi odlično kada bi se mogli družiti, nešto zajednički raditi. Da mi stvorimo neki sistem da sebi pomažemo. To mnogi sprječavaju jer to nije u interesu politike. Prvo radi političara u samom gradu. Jer te se organizacije moraju odnekle financirati a to ne ide u prilog nikome. Drugo, uz veliki broj invalida i udruženja u Mostaru mi bi mogli formirati jedan savez uz samofinanciranje, ali početnu financijsku pomoć trebamo dobiti od društva, rekao nam je na kraju razgovora Ismet Patak.

Imaju prava, ali ...

Iz Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH ističu kako invalidi rada suglasno odredbama Zakona o zdravstvenom osiguranju imaju ista prava kao i sve ostale osobe kojima je utvrđeno svojstvo osigurane osobe s tim da su isti oslobođeni određenih participacija u troškovima kod ostvarivanja prava po osnovu obaveznog zdravstvenog osiguranja (npr. u nabavci lijekova , ortopedskih pomagala i sl.).

U okviru nadležnosti i ovlasti koje ima Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH odnosno u okviru zdravstvenih usluga utvrđenih prioritetnim vertikalnim programima zdravstvene zaštite i prioritetnim najsloženijim oblicima zdravstvene zaštite iz određenih specijalističkih djelatnosti preciziranim u Odluci o osnovnom paketu zdravstvenih prava koje se financiraju sredstvima Federalnog fonda solidarnosti ovaj Zavod čini sve da se prema osiguranim osobama te i invalidima rada osigura odgovarajući standard kvaliteta  zdravstvenih usluga, te izvrši nabavka potrebnih  lijekova i medicinskih pomagala suglasno indikacijama ove rizične skupine. Napominjemo da se na zdravstvene usluge, lijekove i medicinska pomagala koji se financiraju sredstvima Federalnog fonda solidarnosti ne plaća participacija, nadalje dodaju iz Zavoda. 

Ova kategorija osiguranih osoba, kao i ostale invalidne osobe imaju pravo na odgovarajuća ortopedska i druga pomagala suglasno indikacijama s obzirom na vrstu invaliditeta, a koja ostvaruju shodno posebnim propisima županijskih zavoda zdravstvenog osiguranja, u okviru kojih se ista i financiraju.