Hrana u BiH se baca, a ljudi gladuju

Hrana pred istekom roka trajanja trebala bi i u BiH naći put do gladnih stomaka ili građana s tanjim džepom, a ne do kontejnera, slažu se trgovci, poslodavci, humanitarne organizacije i potrošači, ukazujući na problem što u siromašnoj zemlji ipak takve namirnice završe u smeću.

"Za samo prvih deset mjeseci ove godine imali smo na deponiji ukupno 416 tona robe s isteklim rokom trajanja", potvrdio je za Nezavisne novine Novo Grujić, direktor Depota, poduzeća koje upravlja regionalnom deponijom.

Velike količine hrane svakodnevno pune deponije u mnogim bh. gradovima, umjesto da se one namirnice koje se mogu iskoristiti nađu na trpezama.

U Hrvatskoj je, na primjer, nedavno otvoren "Food outlet", odnosno market u kojem se po vrlo niskim cijenama mogu kupiti namirnice s greškom u pakiranju ili one pred istekom roka trajanja.

"Radnje, koje bi bile namijenjene prodaji samo ovih proizvoda po niskim cijenama, teško da se mogu realizirati na našim prostorima, jer ne bi ostvarivale promet kojim bi pokrile troškove i namete", istaknuo je Bogdan Marjanović, predsjednik Udruge samostalnih trgovaca regije Banja Luka.

Ipak, postoji drugi način. Kako kaže, trgovci bi rado nekome pomogli i vjeruju da se uz dobru organizaciju mogu preusmjeriti viškovi hrane onima kojima je najpotrebnija.

"Treba samo dobro osmisliti koncept, a mi smo zainteresirani. Uvezivanje trgovina preko naše udruge, humanitarnih organizacija, kao i sanitarnih službi ili nekoga tko bi kontrolirao hranu, bi dovelo do rezultata", naglašava Marjanović.

Dragutin Škrebić, predsjednik Unije udruženja poslodavaca RS, također smatra da ne postoji razlog zašto se višak robe ne bi dao u dobrotvorne svrhe i da je potreban samo razgovor s trgovcima, kao i dobra organizacija.

"Nekom umirovljeniku koji ima 200 KM primanja, obitelji s više članova, ali i svim potrošačima, i te kako bi značila, ako ne radnja, onda polica s hranom kojoj ističe rok i sa sniženim cijenama", ističe Murisa Marić, direktor Udruženja potrošača "Don" iz Prijedora, dodajući da tu nitko nije na gubitku.

Da ima i pojedinaca, kao i poduzeća koji doniraju hranu, svjedoče i brojni primjeri Udruženja "Mozaik prijateljstva" iz Banja Luke.

"Nedavno je jedan čovjek imao u obitelji smrtni slučaj i donio je sa sahrane sve što je ostalo od hrane, koju smo isti dan podijelili našim korisnicima. Jedna gospođa donijela je nekoliko paketa zamrznute hrane jer putuje i neće biti tu nekoliko mjeseci", priča Tamara Kekerović, tajnica Udruženja "Mozaik prijateljstva", dodajući da i pojedine firme daju značajan doprinos.

U organizaciji Crveni krst Banja Luka nemaju takva pozitivna iskustva. Iako svake godine pokreće akciju "Solidarnost", tijekom koje šalje zahtjev za suradnju, počevši od škola, gospodarskih društava, tržnih centara do vijerćnika i zastupnika, odziv je slab.

"Mali broj firmi reagira, a događa se da donesu hranu dva dana pred istek koju ne smijemo podijeliti. Najveći doprinos daju oni koji i sami malo imaju, pa donesu litar ulja, kilogram šećera", kaže Željkica Ilić, tajnica banjalučkog Crvenog krsta. Ona vjeruje da kod naših poduzetnika i građana ima humanosti, samo ju je potrebno pokrenuti.