Hercegovačka ''smiljomanija'' daleko nadmašila korzikansku

Nije lako bilo doći do Vicenta Dunatta francuskog stručnjaka za razvoj proizvodnje i prerade smilja i konzultanta čuvene kompanije ''Loccitane'', tijekom njegovog nedavnog posjeta Hercegovini.

S jedne strane poput ''masonskih loža'' tajanstveni domaći smiljari koji novinare baš i ne žele blizu svojih posjeda, a s druge strane slični ili još opasniji Korzikanci, koji bi ''monsieuru'' Dunattu mogli predbaciti da pomaže konkurenciju.

Kako vispreni u zadnje vrijeme hercegovačku pomamu za smiljem, porede sa zlatnom groznicom, gospodina Dunatta smo u duhu western filmova, presreli na sred puta i naravno krenuli u priču o smilju.

''U Hercegovini sam bio 2011. i 2012. upravo zbog ispitivanja mogućnosti plantažiranja smilja i drugih kultura. Tada nije bilo kultiviranih površina, sada, četiri pet godina poslije, potpuno druga slika. Teško je sve sagledati. Mislim da bi trebalo više plana u pristupu, počevši od načina obrade, kultiviranje ili ručno, procijeniti kapaciteta… Poželjno bi bilo proizvodnju unificirati…“, kazao je gospodin Dunatt, a zatim na opasku da se u Hercegovini krenulo stihijski i bez plana, primijetio da se s plantažiranjem smilja na Korzici krenulo 2005. godine.

''U početku nije bilo podrške od regionalnih i viših razina vlasti, u suštini sve je bilo inicirano od strane velikog kupca s kojim je uspostavljen partnerski odnos. Kasnije nakon tih inicijalnih početaka, uključile su se lokalne, regionalne i više vlasti. Međutim, nije to bila ovakva ekspanzija kao u Hercegovini“, rekao je gospodin Dunatt, pa na upit zašto,dodao: ''Možda su na Korzici ljudi imali i druge načine kako doći do sredstava, poput proizvodnje grožđa i vina, odnosno imali su veće mogućnosti za zaradu.

Za male proizvođače, gospodin Dunatt ima savjet.

''Oni bi se trebali organizirati i umrežiti s kompanijama koje se bave destilacijom smilja. Tu suradnja mora postojati od početka. Smilje se ne smije gnojiti, a ni zalijevati. Upravo zato se treba i saditi na tlima na kojima raste u prirodi. Ako se sadi na vrijeme u jesen ili rano proljeće, biljkama voda ne treba, imaju dovoljno vremena za aklimatizaciju. Biljka se mora malo ‘pomučiti’ da bi proizvela ulje, a kad se reže treba paziti da se niskim rezanjem zbog želje za većim prinosima, ne ugrozi regeneracija'', poručuje.

Dakle, mišljenje francuskog stručnjaka je da sustavi kap po kap i slični načini navodnjavanja, kao i prehrana, smilju nisu potrebni, jer to neće utjecati na količinu ulja, nego samo na rast zelene mase.

Kako se u Francuskoj već vrši zamjena prvih plantaža smilja, gospodin Dunatt preporuča sukcesivan sustav, tablu po tablu kada je riječ o većim plantažama, kako bi se postigla postupnost u proizvodnji, uz dvogodišnji plodored, odnosno nasad nekih drugih kultura, pa onda opet smilje…

Kad se sabere sve što je kazao te potrebu za utvrđivanjem jedinstvenog standarda kvalitete, moglo bi se reći da je Hercegovina u smiljarstvu, još uvijek na početku. Posjet Vicenta Dunatta, francuskog stručnjaka, realiziran je posredstvom američkog USAID-a i švedskog Farma 2 projekta.