Gadžić: Iza Aluminija je jedna od najtežnih godina u povijesti

Uoči 20. obljetnice obnove rada u Aluminiju d.d. Mostar, novinska je agencija ONASA jučer je objavila veliki razgovor s direktorom Aluminija d.d. Mostar Marijom Gadžićem. Razgovor je vodio novinar Adis Grabovica, a prenosimo ga u cijelosti:

Direktor poduzeća Aluminij d.d. Mostar Mario Gadžić u intervjuu za Agenciju ONASA između ostalog govori o strateškom restrukturiranju poslovanja, poslovnoj godini iza ovog poduzeća, novim suradnjama i zahtjevu ukidanja carine na nelegirani aluminij koji bi se mogao pretapati u pogonsko gorivo.

ONASA: Kakva se poslovna godina nalazi iza Aluminija?

GADŽIĆ: Jedna od najtežih u njegovoj povijesti! Ne ponovila se! Nadljudskim smo naporima, nakon što smo na samom zalasku godine dobili povjerenje Nadzornoga odbora za preuzimanje Aluminijeva kormila, spriječili neminovno proglašenje stečaja, o kojemu je zakonodavac tražio glasovanje na Skupštini dioničara Društva u mjesecu studenom, zbog nelikvidnosti i gotovo 300 milijuna KM nagomilanih dugovanja. Otkako je ova uprava imenovana, lani u rujnu, Aluminij je doživio potpuni zaokret u poslovanju, ali što je možda i bitnije i u poimanju načina rada, promišljanju sadašnjosti i budućnosti. Cjelokupan upravljački tim, zajedno sa svakim pojedinim djelatnikom, prvo se morao suočiti s činjenicom da je zatečeno stanje ravno katastrofi i da Aluminij srlja u propast. Potpisani ugovori, način na koji je ugovarana kupovina struje, odnos prema poduzeću, radničke tužbe, predodžba o Aluminiju u javnosti, ništa nam nije išlo na ruku, dapače kao da je sve rađeno na štetu poduzeća. Odmah smo krenuli u provedbu Plana strateškoga restrukturiranja poslovanja, na osnovu kojega smo i dobili povjerenje u trenutku promjene upravljačke strukture u tvornici. U ta tri smo mjeseca značajno usporili stvaranje novih gubitaka i postavili temelje tržišnim uvjetima poslovanja na svim razinama odmah s početkom 2017. godine. Neke ugovore, naime, nismo mogli automatski prekinuti jer su nas vezali do kraja godine. Završni je račun pokazao gubitak od 42,8 milijuna KM, ali bi taj iznos bio osjetno većim da nije došlo do spomenutoga zaokreta u posljednjem tromjesečju. Najbolji pokazatelji ključnih promjena svakako su pozitivni poslovni ishodi već u prva dva mjeseca tekuće godine, otkako su na snazi nove poslovne okolnosti. Pojedinci su moje prve poruke, iz rujna i listopada prošle godine protumačili čak i pretencioznima, a sada ih još uvjerenije ponavljam - 2016. godina je zadnja godina Aluminijeva poslovanja s gubitkom! Na te staze ovo se poduzeće više ne vraća!

ONASA: Koji su prioriteti u poslovanju u 2017. godini i kakve financijske rezultate očekujete?

GADŽIĆ: Prioritet je, bez daljnjega, vraćanje proizvodnje na puni kapacitet. Poznato vam je, vjerujem, kako smo Aluminij preuzeli s 25 posto ugašenih elektrolitičkih ćelija, a premda zvuči nevjerojatno, ova je uprava prva u povijesti Aluminija na papir stavila izračun nužnih projekcija i odredila točku, odnosno količinski iznos proizvodnje ispod kojeg nema ekonomski opravdanog poslovanja. Ključ našeg oporavka najvećim dijelom leži u našem vrhunskom metalu i s početkom sljedećeg mjeseca, uz pomoć strateškog partnera, pokrećemo sedam milijuna eura vrijedan projekt ponovnog pokretanja četvrtine ugašene proizvodnje. Taj će pothvat potrajati nešto dulje od godinu dana. Svaka nova elektrolitička ćelija, odnosno svaka nova tona našeg metala na tržištu dodatan je prihod za Aluminij, i iz mjeseca u mjesec, povećanje proizvodnje ubrzavat će naš siguran oporavak i učvršćivati našu strategiju izlaska iz krize. Aluminij će u 2017. poslovati pozitivno, a dogodine će imati svih 256 ćelija u pogonu. Naši se planovi ne oslanjaju na oporavak svjetskog tržišta, nego na maksimalno iskorištenje naših kapaciteta, a naši su kapaciteti, kako tehnološki tako i ljudski, moćni.

ONASA: Koje su najznačajnije investicije u prošloj godini i koliko je utrošeno u njih?

GADŽIĆ: Teško je u godini kakvu sam vam maloprije predstavio govoriti o investicijama. Lanjsko je razdoblje obilježeno za dlaku izbjegnutim potonućem Aluminija u nepovrat.

ONASA: Koliko ste spremni izdvojiti novca na investicije u 2017. godini?

GADŽIĆ: Spomenuo sam vam naslijeđenih gotovo 300 milijuna KM dugovanja, spomenuo sam vam i projekt pokretanja ćelija kojeg ćemo provesti u partnerskom odnosu. Dakle, Aluminij je uspio postići likvidnost i sada uredno izmiruje svoje tekuće obveze, usput restrukturirajući svoja dugovanja uz svesrdnu potporu i razumijevanje naših vjerovnika. Međutim, svojeg novca za ulaganja nema i za sve što planiramo tražimo i strateške partnere, od povećanja naše postojeće proizvodnje vraćanjem pogona u puni radni kapacitet, provedene plinofikacije u Ljevaonici, do plana ulaganja u novu liniju žice, ulaganja u izgradnju pogona za preradu našega metala. Sve se, jasno dogovara na zdravim, isključivo tržišnim osnovama, s podrobno izračunatim razdobljima postizanja isplativosti svakog pojedinog projekta, od kojega će imati koristi i Aluminij i naši partneri, a onda i država i društvo u cjelini. Jasni su vam ekonomski zakoni i zakoni velikih brojki, a sve što je vezano za Aluminij računa se u vrtoglavim iznosima. Naš oporavak i razvitak automatski vuku naprijed i sredinu u kojoj djelujemo.

ONASA: U svezi s Aluminijem, često se povlači pitanje strateškog restrukturiranja. Možete li nam pobliže objasniti o čemu se radi i koliko se već uradilo u vezi s tim?

GADŽIĆ: Potpisali smo ugovor s Elektroprivredom BiH koji je čak i u Europskomu parlamentu prepoznat kao povijesni iskorak u gospodarskim, pa i društvenim odnosima u BiH, na što smo neskriveno ponosni. K tomu, saniran je ugovor po ugovor i sve što je išlo na štetu naše tvornice postalo je stvar prošlosti. Uvjeti suradnje sa svakim pojedinim dobavljačem ili kupcem do u tančine su pročešljani i od 1. siječnja ove godine Aluminij posluje isključivo na zdravim tržišnim osnovama. Na provedenomu projektu plinofikacije osigurali smo dodatnih otprilike 2 milijuna KM ušteda, a vratili smo povjerenje banaka i, posebno je bitno, osnovali supsidijarno društvo AL Trade koje će se primarno baviti trgovinom električnom energijom, kao ključnom i najskupljom ulaznom stavkom u procesu proizvodnje aluminija. Dio plana je i već opisano pokretanje isključenih elektrolitičkih ćelija koje će snažno pogurati proces našeg oporavka i postizanja ciljane poslovne stabilnosti.

ONASA: Kakva je suradnja s domaćim kompanijama i tko su vam najvažniji partneri?

GADŽIĆ: Nemoguće je izlaziti s nekom općom ocjenom, jer se svaki odnos na kraju svodi na način kako se prema njemu odnose partnerske strane. U načelu, nastojimo osnaživati poslovnu suradnju na domaćemu tlu, pa smo osim s EP BiH, uspostavili još jednu novu bitnu poslovnu suradnju u BiH, a riječ je o poslovanju sa zvorničkom Aluminom, od koje od siječnja ove godine kupujemo dio naše vitalne sirovine - glinice. Nije zahvalno isticati pojedinačna imena, jer su nam svi partneri, kako među dobavljačima, tako i među kupcima, bitnim kotačima u nezamislivo velikom mehanizmu koji osigurava svakodnevno funkcioniranje ove velike tvornice koja ne prekida s radom niti jednoga sata, niti jedne minute, svih 365 dana u godini. Aluminij svakako vidim kao jednog od motora zadržavanja mladih u BiH, a razvijanje poslovnih odnosa unutar BiH naše je djelovanje na tom planu.

ONASA: Na dužnosti ste od rujna prošle godine. Najavili ste velike promjene u poslovanju, nove pogone za brodove, automobile i avione. Je li ostvareno nešto od toga?

GADŽIĆ: Naša se vizija budućnosti dijeli na kratkoročnu, srednjoročnu i dugoročnu strategiju. Kratkoročnu sam vam uglavnom predstavio, a srednjoročna uključuje ostvarivanje ključnih kontakata s aluminijskom i srodnim industrijama u okruženju i diljem svijeta, u nastojanju pronalaska strateškog partnera za izgradnju pogona za viši stupanj prerade našeg metala. Naša vizija nije nastaviti s izvozom primarnoga aluminija, nego stvaranje proizvoda više vrijednosti, odnosno razvitak metaloprerađivačke industrije u Hercegovini, koja će zapošljavati naše sugrađane i biti pokretačem razvitka ove sredine. Unutar svojeg tvorničkog kruga želimo graditi i razvijati pogone za preradu aluminija, jer nam je cilj aluminij koji je prerađen u BiH i izvezen kao građevinski profil, električni kabel, automobilski naplatak. Ne govorim o megalomanskim projektima i pogrešno protumačenim pogonima za proizvodnju brodova ili zrakoplova, nego o stvarnim mogućnostima koje se već sada nude, u smislu ponuda za ulaganja u prerađivačku proizvodnju unutar našega kruga, koje pristižu iz više europskih zemalja. Riječ je o sitnim koracima nabave određenih strojeva za proizvodnju proizvoda ili poluproizvoda od aluminija poput konzervi, poklopaca, naplataka, dijelova za brodsku, automobilsku, zrakoplovnu, građevinsku, prehrambenu i druge industrije. To je ulaganje koje možemo podnijeti, a kojim stvaramo dodanu vrijednost, veću od one koju postižemo izvozeći sirovinu koja je podložna svim rizicima tržišta, a na koje ne možemo utjecati. Višestruki učinci razvijanja takovih projekata snažno utječu na smanjenje rizika i na stabiliziranje Društva. To je začetak stabilizacije ne samo Aluminija nego i čitave države, ali tomu trebaju snažni osnovi i predan angažman i nas gospodarstvenika i nositelja vlasti na svim razinama u BiH.

ONASA: Koliko Vam je iskustvo u bankarstvu pomoglo u poslovanju s Aluminijem?

GADŽIĆ: Nemam dvojbi kako mi je to značajnom prednošću. Naime, načela korporativnoga upravljanja su jednakima, nebitno upravljate li organizacijskom cjelinom u bankarstvu, proizvodnim ili trgovačkim poduzećem. Moje je osobno iskustvo značajno i svakodnevno mi je od pomoći, a i kada s druge strane stola imam kolege bankare, u prednosti sam jer znam kako razmišljaju i kako se tomu prilagoditi, da obje strane budu zadovoljne.

ONASA: Predložili ste Vijeću ministara BiH ukidanje carine na nelegirani aluminij koji bi se mogao pretapati u pogonsko gorivo. Možete li nam objasniti o čemu se točno radi, kakve bi posljedice na poslovanje odobrenje Vašeg zahtjeva imalo i možemo li uskoro očekivati odluku?

GADŽIĆ: Nedavno se u medijima našlo to naše pismo koje smo u prosincu, i ponovljeno u siječnju, uputili Vijeću ministara, odnosno ministru vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mirku Šaroviću. Riječ je o briljantnoj zamisli postizanja brzog poslovnog iskoraka koji bi Aluminijev oporavak vrtoglavo ubrzao, ali ujedno i osigurao značajan priliv novca u državnu blagajnu. Konkretno, Aluminij je zatražio ukidanje postojeće carinske stope na nelegirani aluminij, odnosno na tzv. čvrsti uložak. Naime, proizvodnja primarnog aluminija iz elektrolitičkih ćelija troši enormne količine električne energije, a ukidanjem te carinske stope Aluminiju bi postao isplativ uvoz oko 25.000 tona čvrstoga uloška godišnje s ruskog tržišta (tog metala nema na tržištu EU i CEFTA-e), koji bi pretapali u svojim ljevačkim pećima koje pokreće plin. Tim bi projektom naša proizvodnja lako bila povećana čak za 30 posto. Taj metal nitko drugi u BiH ne treba, pa država trenutačno nema nikakove koristi od postojanja te carinske stope (promet je 0 KM), a njenim bi ukidanjem došlo do izravnog rasta izvoza u visini od 50 milijuna US dolara u 2017. godini, što bi automatski pozitivno uticalo na bilancu BiH, na državni porezni i mirovinski sustav, te na rast zapošljavanja i javne potrošnje. To je, dakle, najmoćnija poluga za što brže restrukturiranje poslovanja Aluminija i za ogroman financijski i socijalni benefit za BiH. Jedinstvena win-win situacija! Žalosti me što još nemamo odgovora, ali se iskreno nadam kako će uskoro stići i biti pozitivan.

ONASA: Što mislite o značaju nezavisnog novinarstva i koliko je bitno za demokratsko društvo?

GADŽIĆ: Neovisni su mediji jedan od stupova demokracije! Puno pametniji od mene davno su okarakterizirali medije ne samo kao polugu za izvješćivanje, nego i, prije svega, kao britak korektiv Društva, jasno polazeći od toga da novinari rade u duhu izvornoga poslanja svojega poziva, poštujući svoj posao, etičke norme, objektivnost i profesionalizam. Na tom im putu nitko ne smije i nema pravo stajati!