Ćevabdžinica Mrkva 1963 od sada na još jednoj adresi u Mostaru

Kako bi bili još bliže Mostarcima, pored svima dobro znane ćevabdžinice na Bišću polju, unuci majstora Ejuba Mrkve ovaj će tjedan otvoriti novu radnju na još jednoj adresi – Biskupa Čule bb (zgrada Spajalica).

Nakon što se miris sarajevskih ćevapa osjetio još u listopadu prošle godine i u gradu na Neretvi, sada su unuci majstora Ejuba Mrkve, Aida Hasanbegović i Denis Mrkva, u Mostaru odlučili proširiti svoje poslovanje.

Kako bi bili još bliže Mostarcima, pored svima dobro znane ćevabdžinice na Bišću polju, ovaj će tjedan otvoriti novu radnju na još jednoj adresi – Biskupa Čule bb (zgrada Spajalica).

Sada će se tradicionalni sarajevski ćevapi moći jesti i u neposrednoj blizini centra grada, a tu je i besplatna dostava, pa će delicije koje su u ponudi lako doći i do svih domova.

Mrkva 1963 je prava Mrkva

Najprije da se razjasni ono što sve “kopka” – radi li se ovdje o poznatom gastronomskom brendu mrkva?! Odgovor je potvrdan, a to nam je Aida (majstorova unuka) najbolje objasnila. Brojni su mediji pisali kako ova mostarska Mrkva (s brojem 1963) nije prava Mrkva, a razlog medijskim tvrdnjama je vrlo jasan: kontaktirali su pogrešnog vlasnika (jer ima više podijeljenih tvrtki) i pitali ga je li on otvorio ćevabdžinicu u Mostaru, što, naravno, nije istina.

Povijest ovog gastronomskog brenda zaista je dugačka. Prva ćevabdžinica Mrkva otvorena je u Sarajevu 1963. godine od ugostitelja Ejuba i njegove supruge Paše. U prvih 20-ak godina znali su se redovi ispred Mrkve protezati i na nekoliko desetaka metara, a zasigurno nije bilo Sarajlije koji ih nije kušao. Pravu ekspanziju ćevabdžinica Mrkva doživljava početkom sedamdesetih. Tada Mrkva postaje poznata i izvan Sarajeva. Otvaranjem tadašnje Jugoslavije prema svijetu, gosti ćevabdžinice postaju gosti svih rasa i nacionalnosti. Tih godina proširila se ponuda, pa su se u ćevabdžinici Mrkva mogle probati i pljeskavice i sudžukice. Sredinom sedamdesetih godina u Sarajevu se otvaraju i druge ćevabdžinice, a konkurencija postaje sve jača.

Međutim, od drugih se Mrkvini ćevapi razlikuju što se prave po obiteljskoj recepturi. Isti se recept koristi i danas. Ejub Mrkva uspješno je desetljećima vodio ćevabdžijski posao, ali je došao rat, sve je bilo razrušeno. Razbolio se 1994., a tada je i umro. Posao su preuzele njegove kćerke, Amira i Fadila, Aidina majka. Već 1995. Mrkva je ponovno oživjela, a o njoj su se brinule četiri žene: Ejubova supruga Paša, kćerke Amira i Fadila, te unuka Aida, dok su muške glave (Amirini sinovi Adnan i Amel i Fadilin sin Denis) završili u Americi.

Nakon smrti Aidine mame Fadile, od Ejubove djece ostala je samo kći Amira, te naravno unuci, na koje je prešla radnja na Čaršiji, kroz tvrtku Mrkva d.o.o. S druge strane, Denis i Aida su sami odlučili napraviti vlastiti tvrtku Mrkva 1963 te proširiti biznis.

Aida nam kaže kako kao dijete nikad nije ni pomislila da će se baviti ovim biznisom, a budući da ju je od malih nogu pratio “miris ćevapa”, nije postao omiljen. Ipak, bogatstvo ne materijalno, već tradicijsko koje ima, nije mogla odbiti. Prema njezinom mišljenju, žene su više naklonjene ovom poslu, jer imaju tu “notu osjećajnosti” preko koje ne mogu prijeći, a kamoli odbiti nešto što je vrijedno. Svoju osjećajnost prenosi na svoje radnike, kojih će sada biti oko 20 zajedno s novim objektom u Mostaru. Našalila se kako je Denis “malo stroži”, no, kombinacijom dvaju karaktera dolaze do uspješno obavljenog posla.

Recept čuvan generacijama

Što sadrže njihovi poznati ćevapi i po čemu su ukusni, ostat će tajna i vjerojatno još dugo čuvana u generacijama obitelji Mrkva. Aida nam je otkrili kako je za dobre ćevape dovoljno nabaviti kvalitetno i meso bez previše masnoće, a dobra lepinja koja se pravi također po sarajevskoj recepturi savršeno će se s ćevapima uklopiti. Uz to, nisu samo ćevapi najbolji proizvod s menija Mrkve 1963. Tu su ukusne pljeskavice, različite od drugih, a koje mogu zadovoljiti i najzahtjevnijeg kušača.

Na ove dvije lokacije u Mostaru dvoje vlasnika, kako su najavili, neće stati. Planiraju širiti svoj posao i na druge bh. gradove, a otkrili su nam da im se sviđa morski zrak… Stoga, tradicija koja se čuva više od pet desetljeća bit će nastavljena, a sarajevski ćevapi mirisat će zasigurno diljem naše zemlje.

Ćevapi:
Najvažniji sastojak za Mrkva ćevape je kvalitetno juneće meso (prednji dijelovi). Nasoljenom i faširanom mesu dodati ostale začine po želji. Potrebo voditi računa o masnoći mesa, koje ne treba biti ni suviše suho ni masno. Izbor mesa je ujedno i najvažniji dio izrade ćevapa. Pečeni ćevapi se serviraju uz sarajevski somun i luk, koji su također nezamjenjivi u receptu.

Pljeskavica
Meso koje se izabere za izradu ćevapa služi i za pljeskavice. Nasoljenom mesu se dodaju luk i feferoni, kao i ostali začini po želji.