Borci za prava invalida rada

Omer Karadža radio je od 1972. godine u pamučnoj industriju Đuro Salaj u Mostaru. U ovoj tvornici, prijeratnom gigantu hercegovačkog gospodarstva, ozlijeđen je 1979. godine. Ostao je bez prstiju lijeve ruke dok je radio kao poslužitelj oko tkalačkog stroja. Danas je invalid rada sa 60 posto invalidnosti i 120 KM invalidske mirovine.

Od osnutka Udruženja građana invalida rada HNŽ Mostar, 2002. godine, aktivno se uključio u pomaganje bivših radnika i pokrenuo borbu za prava invalida rada. Ne želi puno govoriti o onome što je bilo i kako je bilo. Želi govoriti o budućnosti. Želi, kako kaže, popraviti položaj svojih ljudi. 

- Nas ne zanima nacionalnost niti vjeroispovijest. Nas zanimaju samo naši ljudi. Da bi pomogli jedni drugima, našem gradu … Od 2000. naovamo borimo se kako bi nešto postigli. Mi sami i ponaosob ne možemo ništa. Bar da se u jednu cjelinu sastave invalidi i invalidi rada. Može svatko na naš broj telefona da se javi. Mi ćemo mu dati svoje smjernice. Invalidi rada koji imaju svoja rješenje i svoj postotak moraju primati naknadnu za oštećenja. On to mora primati. Masa ljudi, invalida rada i ne znaju za zakone i svoja prava’’, kaže Omer. Dodaje kako ne priznaje one koji mu ne govore istinu, a takvih je ovdje mnogo. 

- Dokle god mediji nas i naše probleme ne prestave vlastima u kantonu pa da kažu, ovo su ljudi invalidi s tjelesnim oštećenjima kojima za život trebaju kolica, štake, pomagala … Zašto to mi ne možemo ući u proračun, pa neka nam daju desetak tisuća maraka. To je samo jedan njihov službenik na plaći. A mi smo skromni i skromno pričamo, nastavlja Omer priču vjerujući kako bi s tim novcem njihovo udruženje konačno moglo dobiti svoje prostorije.

- Imali smo prostorije, ali su nam prije par godina izgorile u požaru. Izgorjela je čitava zgrada Doma sindikata kojima smo mjesečno plaćali 150 KM. 

A sada nemaju ni to. 

- Neka MIO/PIO dozvoli nama uvid u evidenciju koliko se trenutno nalazi invalida i invalida rada po popisu. Pa da i mi imamo tu informaciju, a ne samo oni. A zašto samo oni imaju tu informaciju?! Da ne bi mi sada pričali o nekim stvarima koje se mogu štimati ili ne štimati… Omer je na trenutak zastao u svojoj priči. Ne želi da razgovor završi u smjeru urota i zavjera. Već slijedećeg trenutka sa smješkom nastavlja: - Mi samo molimo našu vladu da okrene glavu prema nama. Prema ljudima tjelesno oštećenim, prema ljudima bolesnim, prema ljudima slijepim … Pa bar taj budžet žalosni, da se može uzet štap i dat se, ovo je tvoje i da se može taj čovjek prepoznat u gradu, a ne samo neke jadne interese gonjati, zastao je Omer.

Pita se i dokle može ovako. Ne može ovo ni dokle ako ovako nastave, sam odgovara već na granici razočarenja. 

Pozvao je sve invalide da se prijave u Udruženje kako bi zajedno krenuli u borbu za svoja prava, kako Omer kaže, za ono što im zakonom pripada. 

Omer Karadža predsjednik je Upravnog odbora Udruženje građana invalida rada u HNŽ-u Mostar. Ovo je Udruženje do sada bilo angažirano na pomoći u liječenju i rehabilitaciji. Svojim članovima pružaju pravnu pomoć u ostvarivanju prava. Ističu dobru suradnju s Vjekoslavom Čamberom, federalnim ministrom rada i socijalne politike i njegovim zamjenikom Dobricom Jonjićem. 

Namjeravaju uskoro pokrenuti i Help telefon za svoje članove. U tijeku je i realizacija projekta kojim se planira slanje 100 invalida rada na bansko liječenje. Pozvali su sve invalide kojima treba bilo kakva pomoć ili savjet da nazovu Mirhada Vejzovića na broj mobitela  061 714 516. 

Iz Udruženja pružaju ruku odgovornim ljudima u institucijama vlasti da ih priznaju kao partnere u rješavanju statusa i provedbi zakonskih normi. 

Mirhad Miro Vejzović predsjednik je Udruženja invalida rada HNK/HNŽ i predsjednik Upravnog odbora Saveza invalida rada FBiH. Kaže kako je ovo udruženje formirano u petom mjesecu 2002. godine. 

- Kao privremeno rješenje smjestili smo se kod Saveza samostalnih sindikata u Mostaru u zgradi Radničkog doma. Plaćali smo iz svojih džepova kiriju koja na sreću nije bila velika tako da smo to mogli financijski izdržati. Nažalost, zgrada je 2012. u potpunosti izgorjela. Ostali smo bez prostorija tako da smo danas na ulici. Sastanke našeg Udruženja sada održavamo po parkovima, po stanovima, po kafićima … 

Mirhad kaže da su svake godine, dok nisu ostali bez prostorija, aplicirali ministarstvima u Vladi HNŽ ’’na sufinanciranje’’. - Nažalost od njih nismo dobili ni odgovor ni pomoći’’. 

- Ovo je Udruženje članica Saveza invalida rada FBiH i Unije Zajedno smo jači s kojima zajedno apliciramo u nekim projektima. Trenutno imamo oko 280 članova, dok u našem kantonu postoji preko 4600 invalida rada. Ovom bi prilikom zamolio sve ljude koji su invalidi rada u Mostaru i Kantonu da nam se jave na naše brojeve da se ujedinimo da omasovimo naše Udruženje jer bi tako mogli da značajnije apliciramo i da kod institucija vlasti ostvarujemo naša prava, rekao nam je na kraju razgovora Mirhad Miro Vejzović predsjednik Udruženja invalida rada HNK/HNŽ.

Suradnja postoji 

Suradnja sa lokalnim organizacijama osoba sa invaliditetom se može ocijeniti pozitivnom, za Federalno ministarstvo rada i socijalne politike značajnom i kontinuiranom praksom prilikom kreiranja rješenja od značaja za populaciju osoba sa invaliditetom, a nemamo primjedbi ni na suradnju sa općinskim institucijama, navodi ministar ovog ministarstva Vjekoslav Čamber.

Suradnja s lokalnim organizacijama invalida rada odvijala se kroz koalicije organizacija osoba sa invaliditetom i kroz Savez invalida rada Federacije BiH. Na temelju podataka koje vodi i sa kojima raspolaže ovo ministarstvo ne možemo dati pouzdan odgovor o procentualnoj zastupljenosti invalida rada u ukupnoj populaciji osoba sa invaliditetom, navodi u pisanom odgovoru Vjekoslav Čamber ministar Federalnog ministarstva rada i socijalne politike.