Bogatstvo Glamoča: Krumpir, pšenica i heljda vrhunske kvalitete i krave koje slušaju glazbu

Kako se uz rad, trud i zalaganje može uspjeti najbolje svjedoče primjeri poljoprivrednih proizvođača Dževada Ćara iz Đuličana i Nedžada Kačara iz Mladeškovaca, sela udaljenih nekoliko kilometara od središta Glamoča u što se tijekom boravka uvjerila i ekipa agencija Anadolija.

Obitelj Dževada Ćara bavi se stočarstvom, imaju dvadesetak krava zahvaljujući kojim svaki dan Mljekaru Livno obskrbljuju trenutno s oko 100 litara mlijeka, a u posjedu su i više od stotinu ovaca. Istovremeno, Nedžad Kačar u kooperaciji s preostalih pet partnera u okviru Zadruge Mladeškovci čiji je direktor na 70 hektara zemlje uzgaja krompir, čiji se prinos po hektaru kreće između 20 i 30 tona, kao i pšenicu i heljdu.

Svojim proizvodima Ćar i Kačar tako snabdijevaju ne samo prostore Glamoča i Kantona 10 (Livanjskog) nego cijele Bosne i Hercegovine, a kada bi bilo više pomoći države, i nižih razina vlasti, kažu, uvjereni su kako bi njihova proizvodnja poljoprivrednih proizvoda bila još veća.

"Radimo 70 hektara zemlje, od čega imamo 60 hektara u najmu općine, a deset hektara koje su u vlasništvu nas zadrugara. Proizvodimo sjemenski krumpir, heljdu i pšenicu. Povratkom u Glamoč odlučili smo se za poljoprivredu, jer nam je to bilo jedino u to vrijeme što smo mogli početi da radimo. S vremenom smo došli u poziciju da možemo više, pa smo zato iznajmili zemlju. Za sada, relativno uspješno to radimo. Plasman uglavnom osiguramo. Za sjemenski krumpir imamo kupce. Radimo s poznatim kupcima. Merkatilni krumpir, tu imamo ponekad problema ovisno o tržištu, prvenstveno zbog uvoza krumpira. Ali, eto nekako uspijemo. Pšenicu olako riješimo, heljdu isto tako prodamo prerađivačima koji rade heljdu u finalni proizvod. Neki prosječan rod krumpira je neke dvije tone do tri ovisno o godini po dunumu, odnosno 20 do 30 tona na hektar. To ovisi o godini, o vremenu", kaže u razgovoru za Agenciju Anadoliju Nedžad Kačar, direktor zadruge Mladeškovci.

Veći poticaji bi unaprijedili proizvodnju

Sve što proizvedu prodaju, kaže Kačar, na tržištu Bosne i Hercegovine. Nemaju, veli, još uvjeta, odnosno ne mogu konkurirati europskom tržištu jer je kod njih jeftiniji krumpir nego u Bosni i Hercegovini. Situaciju, im dodatno otežava i što se u BiH krumpir uveliko uvozi.

"Naša nadmorska visina omogućava kvaliteta krumpira i dobru, zdravu proizvodnju. Sigurno imamo kvalitetu bolji nego u krajevima gdje su nizinski. Postignemo, odnosno dobijemo zdrav proizvod", navodi Kačar.

Istakao je da su se 2008. godine registrirali kao proizvođači, odnosno da su tada registrirali zadrugu. Krenuli su, veli, Kačar, odmah sa krumpirom i pšenicom, dok su heljdu naknadno ubacili u proizvodnju.

"Prinosi pšenice i heljde nisu veliki kao u Posavini, Semberiji. Oni imaju bolje prinose, ali mi imamo uvijek bolji kvalitet. To nama omogućava i prodaju, Poznavajući kupce oni znaju da je ovdje sigurno kvalitet dobar", kaže Kačar.

Direktor zadruge Mladeškovci Nedžad kačar, kaže da se veoma teško baviti poljoprivredom kako u BiH, tako i u Glamoču.

"Naravno da je teško. To je proizvodnja pod otvorenim nebom, gdje se nikada ne zna kako će se sve završiti. Ali, mi smo se tu rodili, navikli živjeti, navikli ovo raditi i istrpimo te poteškoće uz svoj trud i zalaganje", cijeni Kačar.

Zasigurno bi, veli stanje bilo promijenjeno nabolje kada bi se država aktivnije uključila u pomoć poljoprivrednim proizvođačima.

"Poticaji i sada postoje za ovu proizvodnju, ali oni su sigurno nedovoljni. Sigurno bi bilo dobro da se povećaju zbog očuvanja ove proizvodnje. Jer, mi smo jedni od tri proizvođača u FBiH koji smo ostali, posljednji. Mi kada smo se registrirali bilo je 16 proizvođača, a sada nas je tri. To govori o svemu kakvo je stanje u ovoj proizvodnji", ističe Kačar.

Kao prioritete za koje vjeruje kako bi promijenili stanje u poljoprivredi nabolje Kačar smatra da je to zasigurno povećanje poticaja i osiguranje tržišta.

"Jer, bez sigurnog tržišta teško je poslovati. Ali, eto nekako mi uspijemo to nešto prodati. Ali, sigurno jedna zaštita, odnosno neka zaštitna cijena, kao i zaštita u drugom smislu i siguran plasman oko kojeg uvijek imamo problem bi promijenili stanje nabolje", cijeni Kačar.

Smatra da bi ovakve aktivnosti doprinijele i da se mladi ne samo zadrže na selu, nego da se aktivnije i sami počnu baviti poljoprivredom.

"Ja vjerujem da bi se stanje promijenilo. U našem kraju, Glamoč kao takav nema puno stanovnika i svi ljudi se bave poljoprivredom. Vjerojatno bi bilo više da je malo sigurnija proizvodnja. Mislim da se neće ovo ništa povećati. Ovo kako stoji, stoji", poručuje Kačar.

 Neiskorišteni potencijal 

Plan im je, veli, da opstanu na onom što imaju s obzirom kakva je situacija u svemu.

"Trudit ćemo se da ostanemo na ovom što smo do sada postigli. A, za ubuduće to će sve zavisiti od kretanja svega, tržišta, a radne snage pogotovo. Jer, malo je ljudi ovdje u Glamoču. Problem je baš kada su u pitanju krumpiri. Problem ga je pokupiti s njive do skladišta. To jedino s mehanizacijom. S njenim uvođenjem to se više koristi, pa se i to završi. A, sigurno je problem s radnom snagom", smatra Kačar.

Pokazuje duž Glamočkog polja, na neiskorištena prostranstva i potencijale koje zemlja pruža na tom prostoru.

"Sigurno da jeste sve to neiskorišteno. Evo, ovo naše polje nije skroz iskorišteno. Još nije sve ni obradivo. Ima tu još zemlje koja bi se mogla obrađivati i samim tim i napraviti neka egzistencija za ljude koji bi to radili. Siguran sam da bi se na tom polju moglo još nešto uraditi", cijeni Kačar.

Ako se želi uspjeti kaže u razgovoru za Anadolu Agency Dževad Ćar iz sela Đuličan onda se mora raditi. Njegov radni dan traje od pet sati ujutro do ponoći. Dok Dževad sa svojim skuplja sijeno na njivi, u štali krave slušaju glazbu.

"Imam dvadesetak krava, nešto junadi i tri bika. Imam i ovaca, 150 do 200 komada. Ima janjaca. Živim s tim, radim. Bogami teško je. Radiš bilo rano, kasno. Ono što kažu ni Bajrama, ni sveca ni petka. Svaki dan si tu, padalo puhalo, ti moraš o stoci brinuti. U posljednje vrijeme tele kada odgojiš teže ga unovčiš, isto i janje. Ljudi nemaju novaca. Manje je novaca. Država na poljoprivrednike slabo misli. I ono što imaju pomalo im uzima. Koliko vidim tako je", kaže Dževad.

Njegovo mišljenje je da bi bilo bolje kada bi država više posvetila paženje poljoprivrednicima, ali, naglašava, mladi odoše. Tko je, kaže, "tu drži nešto".

Pitamo ga ima li kakve tajne u tome što krave slušaju glazbu.

"Ne znam. To mali navio, tako malo svira. Neko kaže zbog mlijeka, da više daju. Ali, nije to. Sada imamo oko 100 litara, ali sada je i vrućina i malo se smanjilo, a i obadi. Predajem Mljekari Livno. Što se tiče njih problema nema, redovni su. Koliko predaš toliko dobiješ. Samo država da nas malo pomogne, da malo više misli o nama. Ali, teško", poručuje Dževad.

Političari bi tek na njivama spoznali kako je poljoprivrednicima 

Kaže kako je napravio jednu štalu, drugu, treću započeo. Nema kredita feninga. Sve svojim rukama, ističe, koliko može.
"Ali Boga mi, teško je. Ne bi dalje širio, jer ovo što sam proširio meni je dovoljno, ali da je samo završiti objekt. Veliku štalu sam doveo do pod krov i stoji. Kada će se završiti, ne znam", ističe Dževad.

Ne zna, kaže, puno o politici. On i politika su, veli nebo i zemlja.

"Ja bi te političare da oni dođu sa mnom bar jedno pola dana da vide što je i kako je. Pa ga onda vratiti u onu njegovu fotelju da kaže: e, ovome čovjeku treba ovo, ono... Da malo osjeti taj znoj, da vidi. E, to bi ja", cijeni Dževad.

O tome ima li šanse u izvozu proizvoda iz Bosne i Hercegovine stočar Dževad Ćar će jasno:

"Ne znam ti ja o tome ništa. To što ide vani. Mi u Livanjskoj mljekari od 1998. godine predajemo mlijeko. Ljudi dođu, pokupe, plate. Što se tiče premije, država uvijek pomalo šiša. Uvijek manje. Što se tiče mljekare uredno dođe, primi i to je to".

Sve bi, veli, bilo lakše da ima malo da netko pomogne.

"Ja sam s jednim traktorom, volio bi još jedan. Ali, ne može. U kredite mi se ne ulazi. Oni mene nude, ali ja to nekako ne bih. Koliko mogu sobom toliko uradim, koliko ne mogu hvala ti Bože i to je to", poručuje Dževad Ćar.