Darijana Filipović za Bljesak.info: Ne tražim da Hrvati imaju više, ali ne prihvaćam da imaju manje

Bosna i Hercegovina ulazi u samu završnicu kampanje za Opće izbore koji će biti održani u nedjelju, 4. listopada 2026. godine. Prema podacima Središnjeg izbornog povjerenstva BiH, u Središnji birački popis upisana su 3.414.364 birača.

Birači će odlučivati o članovima Predsjedništva BiH, zastupnicima u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH i Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH, zastupnicima u Narodnoj skupštini Republike Srpske, predsjedniku i potpredsjednicima Republike Srpske te zastupnicima u skupštinama županija u Federaciji BiH.

Jedna od tema koja ponovno zauzima značajan prostor u kampanji je izbor člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda.

Tri dana uoči izbora Bljesak.info razgovarao je s Darijanom Filipović, kandidatkinjom HDZ-a BiH za hrvatsku članicu Predsjedništva BiH.

U intervjuu govori o tome što se, prema njezinu mišljenju, odlučuje 4. listopada, razlikama između nje i protukandidata Zdenka Lučića i Slavena Kovačevića, odnosu prema HDZ-u BiH i Draganu Čoviću te odgovara na pitanje gdje završava stranka, a počinje njezina osobna politička odgovornost.

Filipović govori i o svojem iskustvu u vanjskoj politici, odnosima sa Zagrebom, Bruxellesom i Washingtonom, konkretnom utjecaju vanjske politike na svakodnevni život građana te o tome što bi, bude li izabrana, pokušala napraviti tijekom prvih sto dana mandata.

Tri dana prije izbora, kada biste morali u jednoj rečenici reći što se 4. listopada zapravo bira na izborima za hrvatskog člana predsjedništva, što biste rekli?

FILIPOVIĆ: Vjerujem da su sadašnje geopolitičke okolnosti velika prilika za Bosnu i Hercegovinu, a ovi izbori će biti test za svih nas jesmo li spremni iskoristiti taj trenutak. Ne biramo osobu za protokol niti počasnu funkciju. Biramo tko će četiri godine predstavljati Bosnu Hercegovinu, pregovarati u ime ove zemlje s akterima u Europi i svijetu te kakvu će poziciju hrvatski narod imati unutar države.

Predsjedništvo i izbori za predsjedništvo su 16 godina izvor nestabilnosti koja se onda prelijeva na sve razine. Prilika je da ispravimo tu nepravdu i da baš ova institucija počne slati drugačije poruke.

Zato bih voljela da ljudi prije glasovanja dobro pogledaju svakog kandidata, što je radio prije kampanje, što govori tijekom kampanje, što zna i što od obećanoga uopće može napraviti s funkcije za koju traži povjerenje.

Vi, Zdenko Lučić i Slaven Kovačević predstavljate prilično različite političke koncepte. U čemu je za birača stvarna razlika?

FILIPOVIĆ: Da, u pravu ste.  Potpuni smo različiti.

Gospodin Kovačević otvoreno zastupa potpuno istu politiku koju je zagovarao Željko Komšić posljednjih 16 godina, a to je preglasavanje Hrvata i uskraćivanje demokratskog minimuma potrebnog da BiH izađe iz ovog začaranog kruga u kojem se vrtimo desetljećima. Slaven Kovačević se ne obraća Hrvatima koje bi izabrani član trebao predstavljati.

Gospodin Lučić je s druge strane cijelu kampanju posvetio kritiziranju HDZ-a koristeći pri tom najnižu razinu uvreda neviđenu u novijoj političkoj povijesti ove zemlje. Različitosti, pa i ne slaganja među Hrvatima su normalna pojava, ali ovako niska razina javne komunikacija, a s ciljem destrukcije i podijele hrvatskih glasova jedino može uskratiti pravo Hrvatima da izaberu svog predstavnika. 

Uz to je brojne ljude, pa i one koji nisu fanovi HDZ- a uvrijedio odnosom prema Republici Hrvatskoj, Vladi Republike Hrvatske ni njenim predstavnicima, kao i brojnim konkretnim projektima koje smo zajedno realizirali proteklih deset godina. 

Na temi državne imovine Zdenko Lučić je zastupao stav da lokalne zajednice ne trebaju njome upravljati. To godinama nije tvrdila nijedna hrvatska stranka, ni one koje se ni oko čega drugog ne slažu. Da bi bio protiv HDZ-a, Lučić preuzima ideje iz Sarajeva. Njegove stavove hvale mediji i političari koji su ranije podupirali Komšića. Bitno se udaljio i od politika koje članovi petorke propagiraju na lokalnih i županijskim razinama.

Ponavljam, ono što je dobro je da su nam osobnosti, stavovi, politike koje zagovaramo potpuno različiti, tako da je u tom smislu biračima lakše odabrati što su spremni podržati ili ne.

Ja polazim od toga da Bosna i Hercegovina može biti stabilna samo ako se ljudi i narodi u njoj osjećaju ravnopravno i sigurno u vlastitom identitetu.

Ne tražim da Hrvati imaju više. Ali ne prihvaćam da imaju manje. I ravnopravnost za mene nije kraj politike. Ona je demokratski minimum nakon kojega trebamo razgovarati o poslu, zdravstvu, školama, energiji, sigurnosti i europskoj budućnosti zemlje. Sigurna sam da ne moramo biti isti da bismo živjeli zajedno. Vjerujem da nosim novi pristup politici kojim mogu dati svoj doprinos da se konačno pomaknemo s mrtve točke.

Lučić i Petorka se predstavlja kao alternativa HDZ-u BiH. Što biste rekli biraču koji želi promjenu, ali nije siguran predstavlja li je Darijana Filipović?

FILIPOVIĆ: Rekla bih mu da promjena nije rušenje svega što postoji. HDZ BiH ima ljude, iskustvo, institucionalni kapacitet. Najbolji rezultat se može postići kad postojeći sustav unaprijedite, korigirate pogreške i prilagodite se novim okolnostima. Neću tvrditi da je HDZ BiH u 36 godina sve radio savršeno. Nije. Politička zrelost za mene upravo znači znati što treba sačuvati, a što treba mijenjati.  Tu zrelost ova stranka ima. Rušenje može zvučati popularno dijelu ljudi, ali oni koji znaju koliko je kompleksno mijenjati stvari u BIH, znaju da ne postoji među hrvatskim strankama usporediv sustav koji može odgovoriti zahtjevima sudjelovanja u vlasti na svim razinama. Iz svog iskustva znam i koliko vrijedi kada za jedan problem možete povezati čovjeka u općini, županiji, Federaciji, državnoj instituciji, Zagrebu ili Bruxellesu.

Vaši protivnici tvrde da ste kandidatkinja Dragana Čovića. Gdje završava HDZ, a počinje Darijana Filipović?

FILIPOVIĆ: Dragan Čović predsjednik je stranke koja me kandidirala. Imam njegovo povjerenje, cijenim njegovo političko iskustvo i svih ovih godina sam imala priliku sudjelovati u donošenju brojnih odluka, u pregovorima i realizaciji velikih projekata gdje je njegova uloga bila presudna, što je za mene osobno bilo dragocjeno iskustvo bez kojeg se ne bi usudila prihvatiti ovakvu odgovornost.

Ako budem izabrana, na odlukama Predsjedništva stajat će moje ime.

Savjet ću tražiti od ljudi kojima vjerujem. To radi svaki ozbiljan čovjek. Ponavljam jedan čovjek u politici ne može puno, no legitimni predstavnik hrvatskog naroda uz potporu HDZ BIH i stranaka oko Hrvatskog narodnog sabora može jako puno. Između ostalog zbog pripadnosti toj stranci sam neovisna o bilo kakvim lobijima, pojedincima ili skrivenim interesima i moj jedini zadatak je štiti mir i interese hrvatskog naroda u ovoj zemlji.

Samostalnost se ionako ne može dokazati rečenicama u intervjuu. Vjerujem da ću se četiri godine dokazivati potpisima, odlukama i spremnošću da za njih osobno odgovaram.

Vi često govorite da za Predsjedništvo nije dovoljno znati "što", nego i "kako". Što konkretno imate iza sebe što pokazuje to "kako"?

FILIPOVIĆ: Mnogi jako dobro prepoznaju što to birače tišti, pa daju zapaljive izjave i brza rješenja. To mi nekad izgleda kao reklame “kako do milijun eura u tri koraka”, “kako izgubiti 20 kila u dva tjedna” ili “kako naučiti engleski u tjedan dana”. Možda je dobar primjer vanjska politika. Vanjska politika za mene nije tema koju sam otkrila kada sam postala kandidatkinja. Drugi mandat sam zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, a danas predsjedam Povjerenstvom za vanjske poslove. Ono prati vođenje vanjske politike BiH, međunarodnu suradnju i pitanja međunarodnih ugovora.

Godinama sam radila s institucijama Republike Hrvatske i međunarodnim partnerima iz gotovo svih europskih zemalja i Amerike. Ovoga ljeta kad sam posljednji put bila u Washingtonu s predstavnicima Bijele kuće, State Departmenta i Ministarstva energetike razgovarala sam o položaju Hrvata, sigurnosti, euroatlantskom putu i gospodarskoj i energetskoj suradnji.

Ne govorim to da bih nabrajala funkcije ili kontakte nego da dam do znanja da se za takve sastanke i poslove koje na toj funkciji sutra trebate obavljati, ne možete spremiti preko noći ili u par tjedana ili godinu dana. Imam sreću da mogu otvoriti mnoga vrata, ali puno je važnije što napravite kada vam se vrata otvore.

Zašto bi vanjska politika uopće zanimala obitelj u Mostaru, Livnu, Vitezu ili Orašju koja razmišlja o plaći, stanu ili odlasku djece?

FILIPOVIĆ: Zato što je jedna od pogrešaka politike što vanjsku politiku prikazuje kao nešto apstraktno. Toliko je u ovoj zemlji devastirana da ljudi od nje ne očekuju ništa za sebe.

A vanjska politika je i pomoć u spašavanju u Jablanici, hrvatski kanaderi u požaru u Rami. Gradnja vrtića i koncertne dvorane u Novom Travniku zajedno s Republikom Hrvatskom i gotovo 500 milijuna eura takvih i sličnih projekata. Vanjska politika je i puštanje u rad EU financiranog Linearnog akceleratora u Mostaru koji liječenje specifičnih onkoloških pacijenata diže na europsku razinu.

Vanjska politka su strane investiciju, energetski projekti i puno drugoga što izravno  utječe na svakog pojedinca i svaku obitelj. Dočeka vas vanjska politika i kad prelazite granicu, idete studirati u inozemstvo ili plasirate svoje proizvode na strana tržišta .

Naravno, član Predsjedništva neće graditi lokalnu cestu ili voditi zdravstvene ustanove. To nije njegova nadležnost. Ali dužni smo otvoriti vrata, povezati institucije i međunarodni odnos pretvoriti u konkretnu mogućnost.

Ako budete izabrani, što je realno očekivati od Darijane Filipović u prvih sto dana, a što birač od Vas ne treba očekivati?

FILIPOVIĆ: Nećemo u sto dana riješiti sve što opterećuje ovu zemlju. Nećemo u sto dana ući u EU niti ćemo živjeti europskom kvalitetom života. Onaj tko razumije i poznaje proces pristupanja, kao i okolnosti BIH neće završetak takvog procesa obećati ni za dvije ili tri godine. Ono što mogu obećati da ću svakim svojim potezom i izjavom ili prijedlogom čuvati mir i kreirati pozitivno ozračje među konstitutivnim narodima. 

U prvih sto dana želim napraviti tri stvari.

Prvo, pokušati s druga dva člana dogovoriti minimum vanjskopolitičkih pitanja oko kojih BiH može govoriti ozbiljnijim i predvidljivijim glasom.

Drugo, napraviti ozbiljan pregled diplomatske mreže za koju ću preuzeti odgovornost i tražiti ljude koji imaju znanje, jezike, iskustvo i sposobnost ostvarivanja rezultata.

I treće, staviti odnose koje već imam u Zagrebu, Bruxellesu, Washingtonu i drugim sredinama u funkciju konkretnih interesa Bosne i Hercegovine i hrvatskoga naroda.

Ne obećavam čuda, ali nakon sto dana ljudi moraju znati kojim putem idem.

Što biste posljednje rekli Hrvatu koji ovo čita, nije član nijedne stranke i još uvijek ne zna hoće li u nedjelju uopće izaći na izbore?

FILIPOVIĆ: Rekla bih mu da ne izlazi zbog mene. Neka izađe zbog sebe. Neka prije toga pročita što govorimo. Neka usporedi iskustvo, stavove, ponašanje i ono što svaki kandidat realno može učiniti. Neka se sa mnom ne složi u svemu. Ali neka odluku ne prepusti nekome drugome zato što je zaključio da njegov glas ništa ne mijenja. Ja sam kroz ovu kampanju pokušala pokazati tko sam, što mislim, što znam raditi i za što sam spremna preuzeti odgovornost. A sada dolazi ono najvažnije. Odluka i odgovornost je u nedjelju vaša, a naredne četiri godine vaša odluka će biti moja.